1. Rođenje Isusa Krista u povijesti je toliko važno da se od toga događaja i godine broje. A po utjelovljenju Riječi Božje sinulo je očima naše duše svjetlo koje budi čežnju za nebeskim dobrima. U Božiću je sabrana i pohranjena stoljetna vjera i nada ljudi. Događaj je protkan nitima povijesnih podataka i uspomena, ali i otajstvom vjere kojega dubine i visine nije moguće ljudskim umom doseći. Jer, u čudesnom rođenju Bog je sakrio svoje božanstvo i pojavio se u obličju čovjeka. U njemu su se „u živo susreli Bog i čovjek“, nebo i zemlja. I to, zauvijek. To su anđeli pastirima pjesmom najavili: „Rodio vam se Spasitelj svijeta“.

Isus se i danas rađa. I danas želi susresti čovjeka, konkretnoga, suvremenoga i svakoga čovjeka. Ako je to tako, pa Isus dolazi ususret čovjeku i suvremenim obiteljima, pitamo se ima li nekih okolnosti koje mu se više dopadaju, nekih mjesta i zanimanja koja ga lakše razumiju i prihvaćaju? Kad bi, npr., ovoga prosinca prošao našom nadbiskupijom, od zadarskog arhipelaga, preko primorja do Bukovice i Kotara, gdje bi se najradije nastanio? Gdje bi se ponovno rado utjelovio i u kakvom bi se društvu dobro osjećao?

2. Djelomičan odgovor nalazimo u izvješću o tom povijesnom i otajstvenom događaju koje govori o Betlehemu kao „najmanjemu među kneževstvima Judinim“ u kojem je one svete noći „zasjalo sunce pravde i objavilo se čovjekoljublje i dobrostivost Boga našega“. Skromni pokloni jednostavnih pastira kojima anđeli javljaju „veliku radost za sav narod“ (Lk 2, 10), kao i Šimunov susret u hramu i govor o Mesiji koji je „svjetlost na prosvjetljenje naroda“ (Lk 2, 32), ukazuje na način, put i okolnosti u kojima se Isusa najlakše susreće. Skromnost, dakle, i skrovitost mjesta, poniznost i jednostavnost pastira, te pobožnost i vjera starca Šimuna dobar su putokaz i primjer kako i gdje je najlakše susresti Spasitelja svijeta. Tim duhom vođeni vjernici su prošlih dana došašća raskajane duše i ponizna srca primali Isusa u sakramentu pomirenja i euharistije te molitvom u obitelji osjetili njegovu toplu nazočnost. Stoga su tijekom misa zornica mogli radosno i zahvalno sa starcem Šimunom ponavljati i klicati da je Krist istinski naš Spasitelj i pravo svjetlo našemu narodu.

Božiću zapravo ne treba osobitoga tumačenja. Sve je rečeno i opisano u samom događaju. Na zemlju je sišla svjetlost velika, a u djetetu Isusu, koga je rodila Marija, došao je dar zemlji, ljudima, svim vremenima i narodima. Bog je osobno „radi nas ljudi i radi našeg spasenja“ sišao s neba i ušao u naše obitelji i u našu osobnu povijest. Zbog toga su mu dali ime „Emanuel“, Bog s nama. Njega, dakle, Spasitelja i Otkupitelja našega, smijemo i ove godine pozvati i radovati se njegovom pohodu. U iščekivanju toga milosnoga dolaska pod naš krov, u naše obitelji i naša naselja, mi mu od srca kličemo: Dođi, Gospodine Isuse. Tvoja su vremena i vjekovi!

Svim vjernicima Zadarske nadbiskupije želim čestit Božić i mirom blagoslovljenu Novu 2019. godinu!

To Vam želi i od srca Vas pozdravlja,

Vaš nadbiskup Želimir