Gospodin nam je i ovoga Božića dao milost da mogu progovoriti kao glasnik Betlehemskoga djeteta. Pozdravljam sve i želim vam obilje Božićne radosti. Svoje misli danas na poseban način upravljam onima kojima je teško u životu jer su bolesni ili zato što imaju posebne obiteljske ili profesionalne brige, a ne samo brige oko zaposlenja. Mislim na sve one koji su usamljeni i tužni jer su smrću izgubili najmilije i svoje prijatelje. Neka sve njih, a to je moja Božićna želja, obasja dio svjetla koje izvire iz Betlehemskoga djeteta.
Svoju čestitku, pozdrav i blagoslov upućujem svima onima kojima je danas i ovih svetih dana dužnost služiti zdravlju ili sigurnosti drugih ljudi. Mislim na mnoge koji su duboko ukorijenjeni u kršćanskoj vjeri, a time i u Božićno otajstvo, i na one kojima to nije dano. I na kraju mislim na sve tražitelje Boga i na sve koji iz raznih razloga nikada nisu započeli ili su odustali od ovoga traženja.
Za one koji duboko vjeruju, Božić je kao svjetlo u noći, kao ognjište u hladnoći, kao zaklon od vjetra. A oni koji duboko vjeruju u Božićno otajstvo spašavaju Božić od očekivanja pojedinaca ili skupina da će blistavoj duhovnoj snazi ovoga blagdana jednom doći kraj.
Središte Božićnoga slavlja slabo je, bespomoćno, ali božansko dijete. No, paradoksalno, upravo to čini ovaj blagdan tako snažnim. Rođendan djeteta Isusa, od kojega brojimo svoje godine, mnoge od onih koji slave dijete nekako podsjeća da su nekada bili djeca i da je to dijete ostalo u njima; na dijete koje je bilo spremno za smijeh ili plač, dobro ili loše i otvoreno budućnosti.
Prema kršćanskom vjerovanju, dijete Isus, čiji se rođendan slavi na Božić, više je od bilo kojega drugog djeteta. U njemu je objavljeno otajstvo Bogočovjeka, u njemu su nebo i zemlja sjedinjeni i pomireni. Naravno, to postaje potpuno vidljivo tek u uskrsnom otajstvu, u muci, smrti i uskrsnuću Isusa Krista, Bogočovjeka iz Nazareta. U betlehemskom djetetu i mladiću iz Nazareta Bog se objavljuje ne u svojoj moći, nego u svojoj ljubavi.
Betlehemsko dijete je poput svjetla u noći. Glavna božićna liturgija se stoga slavi usred noći. “Svjetlo u tami svijetli”, kaže Evanđelje po Ivanu (Iv 1,5). Misli se na tamu zla i onda se kaže da je ta tama posegnula za svjetlom da ga ugasi, ali je svjetlost bila jača. Tama zla još uvijek poseže za božanskim svjetlom da ga potamni i, ako je moguće, učini da uopće nestane. Borba između dobra i zla događa se u svakom vremenu na nebrojenim velikim i malim ratištima, a u konačnici srce je prostor borbe, u kojoj se bore ljubav i mržnja, vjera i nevjera ili ravnodušnost. Iznad svega toga, međutim, stoji Betlehemska zvijezda kao svjetlo nade da će zlo na kraju biti sve slabije.
“Ne bojte se” govori božićni anđeo pastirima u polju ispred grada Betlehema. Kaže to i nama, govori svima koji se žele otvoriti Božićnom događaju i poruci. Nemojte se prepustiti paralizirajućem strahu uslijed životnih okolnosti i krize u odnosima. Neka vam srce ne uznemiruje zaglušujuća buka mišljenja i stavova. Samo se bojte onoga što bi vas definitivno moglo odvojiti od Boga.
Želim svima da Betlehemsko svjetlo zasja i u vašem srcu i da vašim posredovanjem dođe do drugih ljudi.
Sretan Božić!

Petar Palić, biskup