1. Božić nas svake godine podsjeća da je Božji Sin, Isus Krist čovjekom postao i došao među nas kako bi se ostvarila nova ljudska povijest, zavladala Božja ljubav i božićni mir. Svijetu opterećenom nepravdama, grijehom, sukobima i ratovima, Isus objavljuje „kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira“.

Otajstvom utjelovljenja združilo se božansko s ljudskim, nadnaravno s naravnim, izvanvremensko s vremenskim. Zato je rođenje Isusa Krista najsvjetliji događaj ljudske povijesti: Dijete nam se rodilo, Bog nam je darovan.

Ovogodišnje božićno vrijeme pamtit ćemo po dva važna događaja. Prvo je izvrstan uspjeh naših nogometaša na Svjetskom nogometnom prvenstvu, a drugo ulazak Hrvatske u Schengen zonu i uvođenje eura.

Našim „Vatrenima“ i izborniku Zlatku Daliću od srca čestitamo za njihovo zajedništvo i ljubav prema sportu i Domovini. Izvrsnom igrom i pozitivnim odnosom prema suparnicima, probudili su nam osjećaj ponosa na čemu im zahvaljujemo i od srca čestitamo.

Proces ulaska naše zemlje u eurozonu započeo je prije devetnaest godina, 21. kolovoza 2003., kad je Hrvatska predala u Ateni službenu molbu za članstvo u Europsku uniju (EU).

Uključili smo se u taj proces jer znamo da nismo u Europi od jučer. I nismo bez „osobne karte i vlastite prtljage“. Prepoznatljivi smo po naslijeđenoj baštini i vlastitom imenu po kojemu nas i drugi prepoznaju.

Posljednjih tjedana, istina, najviše nas prepoznaju po dobrim rezultatima u nogometu i šahovnici. Hrvatski biskupi, svjesni poslanja koje su „primili od Gospodina“, aktivno su pratili proces pristupanja u EU, pa s crkvenih zrenika ukazivali na već iskolčane miljokaze uvaženih kršćanskih teologa i naučitelja Crkve.

2. U svom pismu iz 2010. biskupi su napisali da Hrvatska ne ulazi u Europu praznih ruku, već s bogatom vjerskom i kulturnom baštinom kojom je oblikovan ovaj dio starog kontinenta, kojeg od milja Lijepom našom zovemo.

Stoga, ulazak u Schengensku zonu označava zapravo okvir tisućljetne pripadnosti srednjoeuropskom kulturalnom i civilizacijskom krugu.

Biskupi su posebice naglasili kako u tom procesu žele hoditi „uz pomoć evanđeoskog svjetla“. Tim svjetlom obasjani žele „poći ususret novih povijesnih izazova“, a svoje suvremenike upozoriti na „važnost duhovnosti i ulogu religijskih i filozofskih sustava“ za razvoj i budućnost ovog kontinenta. To su tijekom 20. stoljeća neumorno ponavljali i rimski prvosvećenici kad su govorili ili pisali o budućnosti Europe. Kratke izjave dvojice papa, Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., pokazuju njihovu osobitu pastirsku brigu za Europu.

Nezaboravan je npr. „zov pun ljubavi“ Ivana Pavla II. iz Santiaga de Compostele, kad je „pozvao Europu neka otkrije sebe i oživi svoje korijene“ (9. studenog 1982.).

Ili pak njegova poruka sastavljačima europskog ustava „da se nada kako će uz puno poštivanje svjetovnog karaktera europskih ustanova, uvažiti tri komplementarna elementa: prvo, da se Crkvama osigura slobodno organiziranje u skladu s vlastitim pravilima i uvjerenjima; drugo, da se poštuje identitet različitih vjerskih konfesija i treće, da se poštuje pravni položaj crkava i vjerskih ustanova“ (Ecclesia in Europa, br. 114.).

Njegov nasljednik Benedikt XVI., sada papa u miru, u svezi s europskom budućnošću smatra da „postoje tri temeljna moralna elementa koje se ne bi smjelo izostaviti, a to su „ljudsko dostojanstvo, brak i obitelj te poštivanje onoga što je ljudima sveto“.

U vidu zaštitite tih „triju temeljnih moralnih elemenata, kršćani imaju častan i odgovoran zadatak“, veli Benedikt XVI.

Krist je, naime, svojim utjelovljenjem objavio čovjeku punu istinu o njegovom dostojanstvu, pa se od njegovog silaska u ovu suznu dolinu događaju postupne pozitivne promjene.

Nestaju, naime, razlike među staležima, rasama i narodima, pa apostol Pavao u zanosu veli „nema više Židov, Grk, rob i slobodnjak, a niti muško, žensko“. Svi smo mi „jedno u Kristu Gospodinu“ (Gal 3, 28).

3. Takvim zapravo naukom i svjedočanstvom njegovih učenika kršćana udarani su temelji nove uljudbe i humanijeg poretka. A u središtu svega bio je Isus Krist koga treba upoznati, ljubiti i nasljedovati, da bi se s njim i po njemu preobražavalo ljudsku povijest, sve do „njezinoga ispunjenja u nebeskom Jeruzalemu“.

Nadamo se i želimo da svi ljudi i narodi ovog kontinenta priznaju i prihvate, poput utemeljitelja ujedinjene Europe, „važnost duhovnosti, religijskih i filozofskih sustava” za njezinu izgradnju i jedinstvo, „od Portugala do Urala“, kako je govorio i sanjao sveti Ivan Pavao II.

S tim mislima želimo vjernicima Zadarske nadbiskupije sretne i blagoslovljene božićne blagdane, uz žarku molitvu novorođenom Kralju neka donese mir napaćenim stanovnicima u Ukrajini i u svim drugim dijelovima svijeta gdje vladaju nemiri i ratovi.

Posebice želimo i molimo neka nas Novorođeni obdari mirom i blagoslovom, kako bismo bili „ spremni davati odgovor svakome tko zatraži obrazloženje nade koja je u nama“ (1 Pt 3, 15).

Čestit Božić i svakim mirom i blagoslovom ispunjenu
novu 2023. godinu, žele uz pozdrav u Gospodinu,

✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski i

✠ Milan Zgrablić, nadbiskup koadjutor