Draga braćo i sestre!

1. „Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu – da, Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama – što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom. I to Vam pišemo da radost naša bude potpuna.“ (1 Iv 1,-4).

Ovim riječima evanđelist Ivan na početku svoje prve poslanice sažeto izriče otajstvo utjelovljenja. Život se očitovao svijetu. Bog je postao čovjekom i došao je k nama. Rodio se od Djevice Marije u Betlehemu judejskom. A mjesto njegova rođenja nije bilo neko uređeno klimatizirano rodilište u velegradskoj sveučilišnoj klinici; nije ni prozračna ugrijana udobna odaja obiteljskog doma; nije pak ni neko skromno svratište – prihvatilište za putnike i namjernike. Pastirsko sklonište, za čuvare stada i blago s betlehemskih polja u hladnim zimskim noćima, jednostavna štala-špilja, mjesto su ovog jedinstvenog prizora. Uz majčinsko krilo, na kojem ga je Djevica Majka grijala i svojim mlijekom dojila, bila su tamo još samo drvena jasla s malo oštre slame na koje je mogla položiti i utopliti malenog Isusa. „Slama postaje prvom posteljom Onome koji će se objaviti kao ‘kruh koji je sišao s neba’ (Iv 6,41). Tu je simboliku dokučio već sveti Augustin, zajedno s ostalim crkvenim ocima, kad je napisao: ‘Ležeći u jaslama postao je našom hranom’ (Serm.189,4). Jaslice zapravo, sadrže različita otajstva iz Isusova života i približavaju ih našem svakodnevnom životu“[1].

I ove godine, u vrijeme Došašća u tijeku priprave za Božić postavljamo jaslice u naše obiteljske domove, u radne prostore, škole, bolnice, zatvore, gradske trgove, perivoje, vojarne, brodove, crkve, svetišta…. Poseban poticaj i zamah u pravljenju jaslica u Zapadnome kršćanstvu dao je sveti Franjo Asiški prije osam stotina godina 1223. godine u mjestu Greccio u Italiji[2].  Postavljanje jaslica pomaže nam ponovno oživjeti povijest onoga što se zbilo u Betlehemu. U neiscrpnom mnoštvu ideja i prikaza Isusova rođenja obiluje mnoštvo likova, svih zvanja i zanimanja koji dolaze u Betlehem pokloniti se malome Isusu. Upravo nam jaslice omogućuju vidjeti i dotaći jedinstveni i izvanredni događaj koji je promijenio tijek povijesti i prema kojem se određuje računanje godina prije i nakon Kristova rođenja.[3] Doista: „Čudesan znak jasala, tako drag kršćanskome puku, oduvijek pobuđuje divljenje i čuđenje. Prikaz Isusova rođenja po sebi je jednostavan i radostan navještaj otajstva utjelovljenja Božjega Sina. Jaslice su poput živog evanđelja koje izobilno teče sa stranica Svetoga pisma.“ Da, braćo i sestre, jaslice pobuđuju naše divljenje i čuđenje. Bog nam u njima progovara uvijek jednostavnim, nama ljudima razumljivim jezikom. U njima se Božja riječ priopćuje ljudima rječnikom kojeg može razumjeti svaki čovjek, bio on dijete, mladić, zrela osoba ili starac. Jer, pred jaslicama smo svi istoga „jezika“ i istog „razumijevanja“. Tu nema „šuma u komunikaciji“. Tu je sve shvatljivo. Tu svaki čovjek dobre volje može susresti Boga, a onda i samoga sebe. Privučeni poniznošću, u jaslicama možemo otkriti Boga koji je postao čovjekom kako bi se susreo sa svakim muškarcem i ženom[4], možemo otkriti njegovu neizrecivu ljubav prema čovjeku i svoju vlastitu originalnu dragocjenost kao ljubljenog djeteta Božjeg, dragocjenost našega vlastitog dostojanstva kao osobe. On nas toliko ljubi da je postao jedno s nama kako bismo i mi mogli postati jedno s Njim.[5]

2. Jaslice svakomu od nas postavljaju pitanje: Gdje sam ja u tom čudesnom, a tako jednostavnom prizoru? Jesam li unutar betlehemske špilje u kojoj je nama ljudima došao Bog? Ili sam pak negdje vani, daleko, na „betlehemskim poljanama“, u nekom svome svijetu i društvu u kome niti pronalazim Boga, niti pronalazim sebe, niti pronalazim drugog čovjeka? To su temeljna pitanja našega života. Na njih se uvijek iznova vraćamo, napose u teškim, tamnim trenutcima našega života. Papa Franjo s time u vezi govori: „Sjetimo se samo koliko smo puta u svome životu iskusili tamu noći. Pa ipak, Bog nas ni u tim trenutcima ne ostavlja same, nego ostaje s nama da odgovori na naša pitanja o smislu života: Tko sam? Odakle dolazim? Zašto sam rođen u ovom trenutku povijesti? Zašto ljubim? Zašto patim? Zašto ću umrijeti? Da bi dao odgovor na ta pitanja, Bog je postao čovjekom. Njegova blizina donosi svjetlo tamo gdje je tama i obasjava one što obitavaju u tami patnje (usp. Lk 1,17).“[6] Eto utješne poruke Božića za svakog od nas. Bog koji nam je došao u liku malog djeteta, daje nam odgovor na teška pitanja našega života. Štoviše, On sâm je Odgovor, jedini i pravi, na čovjekove težnje, upite, poteškoće, probleme, izazove… U njemu nam se, doista očitovao Život u onom najizvrsnijem i najtemeljnijem smislu riječi! Potrebno je dakle otkriti taj Život. Doći s periferija svojih betlehemskih poljana u štalicu, i dopustiti da nam maleno betlehemsko dijete progovori.

3. Susret s Bogom koji se rodio u štalici i počivao u jaslicama ne može čovjeka ostaviti ravnodušnim. Tu stvarnost – događaj susreta s Bogom živim nužno želi podijeliti s drugima. Tako se i sâm ubraja u niz onih koji su o toj stvarnosti progovarali i navijestili je: od nebeskih bića – anđela, preko pastira i mudraca, pa do svih onih koji su tijekom povijesti u Kristu prepoznali Boga i u vjeri mu povjerili svoj život. „Dok u jaslicama promatramo taj prizor – poručuje nam papa Franjo – pozvani smo razmišljati o tome kako je zadaća svakog kršćanina biti vjerovjesnikom (evangelizatorom). Svaki je od nas pozvan biti blagovjesnikom svjedočeći konkretnim djelima milosrđa radost što je susreo Isusa i njegovu ljubav.“[7] To je jednostavna, no ujedno i teška zadaća. Ona se ostvaruje u našem svakodnevnom životu. A on je često poput jaslica: i hladan, i zamućen, i blatnjav i prašnjav… Jaslice se poistovjećuju s našim ljudskim životom, a naš život se poistovjećuje s jaslicama. Jaslice su slika našeg ljudskog života na zemlji. No u tom poistovjećenju događa se Bog! Tu se rađa Emanuel – s nama Bog. On je s nama i nikad nas ne napušta. On nam iznova daje nadu i dostojanstvo, napose onima među nama koji su maleni i obespravljeni, izvodeći u nama i među nama, revoluciju ljubavi i nježnosti koju smo pozvani širiti dalje.

Neka nam novorođeni Isus kojega u Božićnome vremenu promatramo kao malo dijete u jaslama, i slijedimo ga kroz djetinjstvo, odrastanje, krštenje na Jordanu, i potom javno djelovanje sve do žrtve na križu, udijeli milost da oćutimo Božju ljubav prema nama. Neka nam udijeli dar vjere u Božju blizinu, u Boga koji je s nama a mi s Njime. I da pri tom osjetimo da se u tome krije prava sreća.[8]

Sretan Božić i blagoslovljenu novu 2024. godinu želi Vam

Vaš biskup
✠ Msgr. Jure Bogdan

[1] Papa Franjo, Admirabile signum – apostolsko pismo svetoga oca Franje o značenju i vrijednosti jaslica, br. 2; dostupno na: https://hbk.hr/wp-content/uploads/2020/07/2019_2-Sluzbene-vijesti-HBK.pdf (pristupljeno: 7. 12. 2023.).
[2] Vidi Giancarlo Pani S.I., San Francesco: Il Presepe dio Greccio, La Civiltà Cattolica, br. 4163., 2/16 dicembre 2023., str. 443.-461.
[3] Admirabile signum, br. 8.
[4] Isto, br. 1.
[5] Isto.
[6] Isto, br. 4.
[7] Isto, br. 9
[8] Isto, br. 10.