„On je došao da navijesti mir“ (Ef 2,17)

Draga braćo i sestre, dragi vjernici naše drevne Splitsko-makarske nadbiskupije!

Slavlje svetkovine Gospodinova rođenja – Božića ove nas godine zatiče u vremenima koja i ne odišu baš spokojem i mirom. Dostupnost i brzina informacija s kojima se svakodnevno susrećemo, kao da i nas čine dionicima ratnog vihora koje pogađa ranjenu Ukrajinu i sukobima izmorenu Svetu zemlju. Zabrinutost za te događaje i nama samima stvara bol, ponekad nas i plaši kako se sukobi ne bi prenijeli i na naše ulice, ali i nameće nam se pitanje kako uz sve te nevolje i nedaće slaviti Kristov rođendan? Možemo li danas, kada živimo u ogromnom civilizacijskom napretku različitih tehnoloških postignuća, uistinu govoriti i o ljudskom napretku koji svjedoči o humanijem društvu gdje vlada mir, a ne rat i sukobi?

S druge strane, svjedoci smo i sami kako nemir lako zahvati i naše svakodnevne odnose, poremeti naše živote i zarobljava naša srca čineći nas taocima sukoba koji se žive i u našim obiteljima, u radnom kolektivu ili u društvu. Sve nas to poziva razmišljati o slavlju Božića, ne kao društvenom događaju koje ispunja površnim veseljem, nego kao događaju spasenja koje unosi radost u naše odnose oplemenjujući ih mirom.

Kristovo rođenje obilježeno je stvarnošću objave u kojem nam je očitovana Božja blizina. Bog po svojem tjelesnom ulasku u našu povijest donosi mir kao navještaj ljepote i blizine Božjega kraljevstva. Znamo kako je mrak betlehemskih poljana rastrgan svjetlošću s neba i porukom anđela: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!“ (Lk 2,14) Ta poruka božićne noći postaje zadatak i nacrt našeg kršćanskog života.

Naime, odgoj za mir započinje prihvaćanjem objave slave Božje darovane u Kristu Isusu. Ta blizina očitovana u malenosti djeteta kadra je slomiti oštrinu naših riječi, grubost naših stavova, zidove naših sumnji, provalije međusobnih nepovjerenja. Često i sami pred malenim djetetom tepamo, pokazujući tako spremnost spuštanja na njihovu razinu želeći im objaviti ljubav i spremnost na komunikaciju.

Mi odrasli i ‘jaki’ često smo baš pred malim djetetom razoružani jednostavnošću dječje nemoći. Bog u svojoj ljubavi čini isto. Spušta se na razinu našega čovještva postajući maleno dijete kako bi nas razoružao i obdario prvim plodom ljubavi i pravednosti, a to je mir. Zato nebo objavljuje mir miljenicima njegovim, tj. onima koji su se otvorili Božjoj objavi, isti oni koji su tako nazvani i u trenutku krštenja kada su postali baštinici Božji.

Živeći u konkretnim životnim okolnostima svjesni smo kako se nije lako truditi oko mira. Biti mirotvorac zahtjeva ogroman napor oblikovanja vlastite naravi, ali i vlastitih stavova. Naime, ponekad lakše u društvu i našim zajednicama prepoznajemo one koji nas uznemiruju čineći grijeh, negoli što se sami trudimo oko mira živeći sveto podnoseći jedne druge u ljubavi (usp. Ef 4,2).

Podsjeća nas zbog toga nauk II. vatikanskog sabora: „Neka se ljudi čuvaju toga da se pouzdaju u nastojanja nekolicine, a da ne vode brigu o vlastitim stavovima“ (Gaudium et spes, 82). Samo ako naši osobni stavovi budu oblikovani mirom Božića uspjet ćemo i donositi mir u našim obiteljima i zajednicama, na svakom mjestu gdje se nađemo, u svakom trenutku koji nas pogodi „praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu“ (Kol 3,13).

Mir se zato ne postiže nametanjem ili nekom osobitom socijalnom (političkom) djelatnošću. Nije to samo stvarnost koju će nam drugi omogućiti, nego zbiljnost koja kreće od mene osobno. Mir se živi u poslušnosti nebu, u tesanju svojih nestrpljivosti, u kočenju svojih reakcija, u svakodnevnom poniznom približavanju Bogu. Božji je narod onaj koji, vjerujući u utjelovljenoga Boga, i sam svojim tijelom pronosi mir. Mi smo prvi pozvani biti činitelji mira koji se očituje u skladnosti zajedništva neba i zemlje.

Zakoračujući u sljedeću godinu nalazimo se i u neposrednoj pripravi za Jubilejsku 2025. godinu. Odlukom pape Franje taj se hod Božjega naroda odvija pod geslom „Hodočasnici nade“, a očekujući bulu proglašavanja Svete godine papa je najavio kako će i „2024. godina koja prethodi jubilarnom događaju biti velika ‘simfonija molitve’ tijekom koje možemo zahvaliti Bogu za brojne darove njegove ljubavi prema nama te slaviti njegovo djelo stvorenoga.“

Slavlje Božića i ulazak u Novu godinu podsjeća nas kako smo i sami potrebni molitve za mir. Zasigurno bi nas i božićna slavlja i jubilejska godina trebali potaknuti da obnovimo molitvu u našim obiteljima. Čini se da za taj pothvat treba uistinu hrabrosti.

Zato potičem sve: djedove i bake, očeve i majke, muževe i žene, sinove i kćeri, braću i sestre da budu hrabri i obnove zajedničku molitvu, da pokušaju molitvom pronaći izgubljeni mir i radost. Betlehemske poljane današnjeg vremena su naše obitelji, naše zajednice, naši prostori zajedništva ili sukoba. U tim mjestima čuti objavu neba očitovanje je zrelosti vjere koja svjedočanstvo za Krista ne gleda kao prijetnju drugima, nego kao djelatni poziv na obraćenje. Dao Gospodin da naše betlehemske poljane budu obasjane svjetlom Neba, glasom Riječi i slavom Božjom. Samo tako će one biti i mjestima mira i radosti, punine i blizine, nade i ljubavi!

S ovim mislima, svima vama, draga braćo i sestre u Kristu, želim radostan i blagoslovljen Božić te milošću Gospodnjom ispunjenu 2024. godinu!

✠ Zdenko Križić,
nadbiskup splitsko-makarski