Božićno pismo krčkog biskupa Ivice Petanjka

Draga braćo i sestre!

Nezamislivo je u božićno vrijeme ući u bilo koju katoličku crkvu, a da pogledom ne zaokružimo i ne potražimo mjesto na kojem se nalaze betlehemske jaslice. Poznajem mnoge koji u božićno vrijeme poput hodočasnika idu od jedne do druge crkve i promatraju božićni događaj, a kod blagoslova domova domaćini često vode svećenika do njihovog kućnog Betlehema da ondje zajedno mole Božji blagoslov za cijelu obitelj. U posljednje se vrijeme u mnogim našim krajevima postavljaju žive jaslice koje poput magneta privlače mnoštvo vjernika i znatiželjnika.

Za te radosne betlehemske ugođaje dugujemo zahvalnost svetom Franji Asiškom, inovatoru i inicijatoru prvih živih jaslica ostvarenih točno prije osamsto godina, na Božić 1223., u malom talijanskom mjestu Greccio. Vjerujem da ćete se zapitati kako je on došao na tu ideju i zašto ju je ostvario u Grecciu, a ne u svom rodnom gradu Asizu.

Nakon što se odvažio na obraćenički hod, Franjo Asiški se trudio što dosljednije nasljedovati Isusa Krista. Na svom putu traženja imao je silnu želju i potrebu da svojim fizičkim osjetilima vidi i dotakne Isusa. I makar nije bio učeni teolog ni svećenik nego samo đakon, došao je do spoznaje da, nakon Isusova uskrsnuća, jedino mjesto gdje ovdje na svijetu može svojim očima vidjeti i svojim rukama opipati Isusa Krista jest sveta euharistija, u kojoj svaki puta Isus Krist na vidljivi i opipljivi način dolazi k nama pod prilikama kruha i vina.

Zadivljen neshvatljivom Kristovom poniznošću kojom se on u svakoj svetoj euharistiji uprisutnjuje, sveti Franjo tri godine prije svoje smrti, odluči uprizoriti žive jaslice u malom gradu Greccio, kojeg je osobito volio radi njegovih siromašnih i priprostih stanovnika i jer se »ni iz jednog velikog grada nije toliko ljudi obratilo kao što ih se obratilo u Grecciu, koji je inače tako maleno mjesto«, svjedočio je sam sveti Franjo (usp. Franjevački izvori, AsZb, br. 74, str. 635.-636.).

I makar je bio veliki emotivac i trubadur, sveti Franjo nije dopustio da ga ponesu nerealni djetinji osjećaji nego stvarna Kristova prisutnost. Za njega žive jaslice nisu bile zabava za djecu, nego poziv i pouka za odrasle. Nije potpirivao ljudsku maštu i zabavljao djecu i besposlene dokoličare, nego je na zoran način htio približiti kako ne postoji razlika između Isusova rođenja, raspeća na križu i euharistijske prisutnosti pod prilikama kruha i vina.

Svako od tih otajstava je sve dublje i dublje Kristovo silaženje u ovaj svijet i znak njegove neizmjerne ljubavi prema nama i našem spasenju, a svaki Kristov čin sve veći je znak njegove poniznosti: od utjelovljenja i rođenja Boga kao čovjeka (Božić), preko odbačenosti od Boga i ljudi i razapinjanja i smrti na križu poput razbojnika (Veliki petak), pa sve do euharistijskih prilika kruha i vina. Svaki Kristov čin je sve dublje i dublje silaženje. Sve veća i veća poniznost: od Boga u čovjeka, od čovjeka u odbačenika, od odbačenika u stvar.

Tek na temelju toga razumijemo svjedočanstva suvremenika o Franjinim prvim živim jaslicama prije osamsto godina: »Kad je vidio da je sve pripravljeno, obradovao se. Pripravljene su jaslice, donesena je slama, dovedeni su vol i magarac. Čast se ondje iskazivala jednostavnosti, uzvisivalo se siromaštvo, preporučivala se poniznost, a Greccio kao da postade novi Betlehem. Noć, rasvijetljena poput dana, bijaše ugodna i ljudima i životinjama. Pristiže narod i novom se radošću raduje novom otajstvu. Šuma odjekuje glasovima, a na zanosno klicanje odgovaraju stijene. Braća pjevaju, dužnu hvalu Gospodinu daju, i svu noć odjekuje zanosno klicanje. Svetac Božji [Franjo] stoji pred jaslama, od silnog ganuća uzdiše, shrvan krotkošću, a ispunjen čudesnom radošću. Jasle su oltar gdje se služi svečana misa; u neočekivanoj utjehi uživa svećenik. Svetac Božji oblači levitsku odjeću, jer bijaše đakon, i zvonkim glasom pjeva evanđelje.« (Franjevački izvori, 1Čel, br. 85.-86., str. 292.-293.).

Uočimo dobro i upamtimo ovu rečenicu: »Jasle su oltar gdje se služi svečana misa.« U jaslama nema nikakve bebe, kako bi to danas rekli. Ne plače i ne vrti se nikakvo dijete. Nego se slavi euharistija. U jaslama je oltar. Jedino mjesto na svijetu na kojem svatko tko vjeruje evanđelju u svakoj svetoj misi može svojim očima vidjeti i svojim rukama opipati Isusa Krista.

Dragi roditelji, bake i djedovi! Dovedite svoju djecu i unučad u crkvu. Zajedno s njima sagradite jaslice u vašem domu i pomozite im približiti značenje Kristova utjelovljenja i rođenja kao čovjeka i njegovog dolaska na ovaj svijet.

A vi se kao zreli i odrasli kršćani izdignite iznad same idile betlehemskih jaslica i poput svetog Franje Asiškog idite puno dublje i puno dalje od onog što vam pred očima stoji i uronite u duboko otajstvo Kristovog utjelovljenja i njegova čovještva koje nije priča za malu djecu, nego istinska egzistencijalna stvarnost koja je samom Sinu Božjem svaki puta značila još jedno umiranje sebi i rađanje za bližnjega, za čovjeka. Njegovo poniženje, naše uzvišenje. Njegova poniznost, nama upozorenje i poziv na svetost.

Svima vama do kojih će doći ova božićna poruka želim obilje božićnog i novogodišnjeg blagoslova, s molitvom i željom da ne propustite ni jedno nedjeljno i blagdansko euharistijsko slavlje u kojem nam živi Krist dolazi i daruje nam se pod prilikama kruha i vina, i poziva nas na radikalno kršćansko življenje i svjedočenje neprolaznih evanđeoskih vrednota.

† Ivica Petanjak
biskup krčki