Uz domaćina biskupa Petra Palića na primanju su bili nazočni biskup u miru mons. Ratko Perić, imenovani banjolučki biskup mons. Željko Majić, generalni vikar dr. don Nikola Menalo, biskupski vikar za Trebinjsko-mrkansku biskupiju don Ante Luburić, djelatnici Ordinarijata i biskupijskih ustanova, kao i svećenici, đakoni, redovnici i redovnice s područja Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije.
Nakon prigodne adventske pjesme, nazočnima se obratio i uputio svoju čestitku generalni vikar dr. don Nikola Menalo.

Govor generalnog vikara dr. don Nikole Menala donosimo u cijelosti.

Poštovani gospodine biskupe Petre,
dragi biskupe u miru Ratko,
uvaženi imenovani biskupe Banjauče biskupije mons. Željko,
biskupski vikaru za Trebinjsko-mrkansku biskupiju don Ante,
kancelaru don Stipe, tajniče Antonio, djelatnici Ordinarijata,
cijenjeni kolege svećenici,
uvaženi redovnici,
braćo i sestre!

1. Svake liturgijske godine u vremenu došašća Crkva pred nas stavlja velikoga Ivana Krstitelja, sina svećenika Zaharije. Zaharija je bio jedan od 20.000 svećenika, podijeljenih u različite razrede. Svećenici su voljeli svoju službu i koje je zapalo da ju obavljaju određenog tjedna, pridavali su joj ogroman značaj i izdizali su je iznad svih drugih stvari; taj su čin smatrali najuzvišenijim u njihovom životu. Svako jutro i svaku večer prinosila se žrtva za cijeli narod. Zaharija je često razmišljao o svojoj osobnoj i obiteljskoj tragediji i molio se. Došla mu je predivna vizija i radosna vijest o tome da će Elizabeta roditi sina premda je Zahariju nada odavno već napustila. Imao je povlasticu da za vrijeme prinošenja večernje žrtve dođe do zastora između dva dvorišta nakon kađenja kako bi blagoslovio ljude. Zaharija je primio radosnu poruku u Božjem hramu. Često želimo da Božji glas dopre do nas. Zaharija je u hramu želio čuti Božji glas. Glas Božji dopire do onih koji ga žele čuti – poput Zaharije – u hramu Božjem.

2. Vi, gospodine Biskupe, zajedno sa svojim svećenicima prikazujete Bogu ugodnu žrtvu: i ujutro i uvečer i u crkvama i kapelicama i pod nebom. Neka Božji glas preko Vas dopire do nas. Imate privilegij blagoslivljati ljude. Neka preko Vaših ruku narod u našim partikularnim Crkvama bude blagoslovljen. Glas Božji dolazit će preko Vas, jer želite slušati Njegov glas. Najljepše je kada ujutro i navečer, uza sve svoje obveze, nestanete iz uredskih i drugih prostorija rezidencije a uključe se svjetla u kapelici gdje u molitvi i razmatranju, u samoći i tišini, osluškujete glas Božji. Glas Božji dopire do onih koji ga žele čuti.
3. Mnoštvo je događaja i susreta zbog kojih želimo novorođenome Kralju Isusu Kristu zahvaliti na koncu ove građanske godine: od Vašega pohoda zapadnome dijelu biskupije gdje ste u župama Duvanjskoga i Posuškoga dekanata posjetili vjernike i upoznali se s crkvenim i društvenim životom u tom dijelu Mostarsko-duvanjske biskupije. Ono što Vam je stalno na srcu jest duhovna obnova i klera i redovnika i povjerenih vam vjernika. Neumorni ste u susretanju ljudi, vođenju i organiziranju duhovnih vježbi i obnova, dekanatskih i među dekanatskih susreta, pastoralnoga dana i događaja, dijeljenja krizama, đakonskih i svećeničkoga ređenja pa sve do obnova crkava i crkvenih objekata. Rado se odazivate i na simpozije kao što je bio onaj u Karlovcu o sv. Josipu ili predstavljanje zbornika o 1000. obljetnici prvoga pisanoga spomena Trebinjsko-mrkanske biskupije te razni događaji širom domovine i svijeta. Iz vaših intervenata jasno se čuje nauk Crkve. Prije koji mjesec došli ste obogaćeni iskustvom s redovite Biskupske sinode održane ove godine u Rimu, gdje ste mogli osluškivati kako opća Crkva živi. U ovih nekoliko rečenica ne može se izreći mnoštvo susreta koje ste imali, ali ono što je važno jest da uvijek nastojite osluškivati glas Božji i dostojno ga prenositi vjernicima u našim biskupijama.
4. Vama, gospodine Biskupe, kojemu su povjerena ove partikularne Crkve želimo da odgovornu zadaću biskupstva i dalje vršite kroz naviještanje, posvećujući narod Božji i upravljajući našim Biskupijama zajedno sa svojim svećenicima i Bogu posvećenim osobama. Najljepši Vaš odgovor Bogu očitovat će se u ustrajnosti u kojoj se ogleda prošlost i budućnost Crkve i naroda.

Neka Vama, gospodine Biskupe, susret s nama danas i kroz sljedeću godinu bude povlašteni trenutak služenja i radosti.
Vama, cijenjeni biskupe Petre, kao i svima na početku pozdravljenima, bio sretan Božić i blagoslovljena Nova godina.
Živjeli!

don Nikola Menalo,
generalni vikar

Uzvraćajući na upućenu čestitku, nazočnima se obratio i biskup Petar Palić.

Govor biskupa Petra Palića donosimo u cijelosti.

Dragi biskupe u miru Ratko,
Poštovani don Željko, imenovani biskupe banjolučki,
Generalni vikaru don Nikola i svi djelatnici biskupijskih ustanova,
Braćo svećenici i redovnici,
Poštovane sestre redovnice,
Braćo i sestre!

Božićno vrijeme je vrijeme za čestitke. Za nas kršćane zapravo te čestitke postaju molitve, da Gospodin preobrazi naše siromašne riječi dobrih želja u plodonosne događaje milosti.
Upravo cijelu ovu godinu koja se polako približava svome kraju osobno shvaćam i razumijem kao vrijeme posebne milosti u službi koja mi je povjerena, a vršim je u ovim biskupijama.
Uz redovita slavlja, razne prigodne susrete, kao posebne trenutke milosti doživljavam dva pastoralna pohoda koja sam imao u ovoj godini: pastoralni pohod Duvanjskom dekanatu u ožujku i pastoralni pohod Posuškom dekanatu u studenome. To mi je bila prigoda, kao biskupu i pastiru upoznati konkretne okolnosti i načine života i naših svećenika i naših vjernika. Drago mi je što sam mogao svjedočiti zauzetosti svećenika, ali uočiti i otvorenost i želju naših vjernika za povećani angažman u životu naših župnih zajednica. Braćo svećenici, na svima nama ostaje tu otvorenost i želju za angažmanom naših vjernika podržavati, razvijati i usmjeravati kako bi rađao dobrim plodovima i pridonosio većoj izgradnji biskupijskoga zajedništva.

Drugi trenutak milosti jest iskustvo Sinode o sinodalnosti. Rekao bih da je prvo poluvrijeme završeno i da se Sinoda nastavlja u listopadu sljedeće godine, ako Bog da.
Jedan od ciljeva Sinode jest učiti postajati „Crkva blizine“. „Stil Boga našega jest stil blizine, suosjećanja i nježnosti“, kaže papa Franjo. Stoga, Crkva treba biti blizu ljudima. Ona „preuzima na sebe slabosti i siromaštvo našega vremena, liječi rane i ozdravlja slomljena srca ljudi Božjom utjehom“.
Nije, dakle, potrebno „stvarati drugu, već drukčiju Crkvu“, kaže Papa. Takva Crkva je otvorena novosti koju Duh Božji želi predložiti kako bi je „oslobodio od svakog zatvaranja i prekinuo lance koji je stežu i blokiraju, kako bi širila radost koja oslobađa“.
Upravo razmišljajući o otajstvu Božjega utjelovljenja razmišljamo o tom stilu našega Boga, koji je utjelovivši se u Isusu iz Nazareta htio cijelom čovječanstvu iskazati svoju blizinu, suosjećanje i nježnost. Želimo li biti slika Kristova i njegovi nasljedovatelju u ovome svijetu, pozvani smo usvajati njegov način života i pristupa drugima.

Posebne trenutke milosti u protekloj godini doživljavam u svećeničkom i đakonskom ređenju. Gospodin nam na taj način pokazuje da će uvijek u narodu, među mladićima i djevojkama pronalaziti one, koji će, sami oduševljeni Njime, druge oduševljavati za njega.
Na nama je, koji smo već svećenici, redovnici i redovnice pružati dobar primjer vjernosti i autentičnosti u svojoj službi i zahvalnim srcem u molitvi otvarati prostore djelovanju Božjega Duha.

Trenutak milosti za jednu partikularnu Crkvu jest i biskupsko imenovanje jednoga njezina svećenika. I u ovoj prigodi uz čestitke želim još jednom zahvaliti mons. Željku Majiću na njegovu trideset petogodišnjem služenju u našim biskupijama. Neka Gospodin blagoslovi njegove korake i njegova djela u novoj službi u Banjolučkoj biskupiji.

Ne možemo u ovome trenutku ne misliti na sve one kojima smo poslani i koji trebaju biti u središtu naše pozornosti: na obitelji onih koji su ostali bez posla ili su potlačeni nepravednim poslom; na najsiromašnije ljude koji žive u neizvjesnosti današnjice i sutrašnjice, na stare, bolesne i nemoćne, na mlade koji intenzivno žive svoju vjeru i na one koji iskrenim srcem traže istinu – za sve njih molimo blizinu novorođenoga Spasitelja, koji donosi spasenje, utjehu i nadu.

U ovoj prigodi želim zahvaliti najprije svojim najbližim suradnicima ovdje u Biskupskom ordinarijatu, generalnom vikaru, kancelaru i tajniku, don Anti u Stocu i Trebinju kao i svim voditeljima naših biskupijskih ustanova i članovima naših biskupijskih vijeća na njihovoj otvorenosti, suradnji i pomoći u upravljanju ovim dijelom Božjega naroda u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji.

Molim Boga koji je postao čovjekom za sve naše svećenike i đakone: s neizmjernom zahvalnošću molim mir i zdravlje, vjernost službi i svetost života, punu radost u služenju Gospodinu, u punom zajedništvu s cijelom Crkvom.
Molim i za sve redovnike i redovnice, da u otajstvu Božjega utjelovljenja pronalaze snagu za služenje drugima velikodušnošću i ljubavlju.

Neka nam novorođeni Knez mira udijeli milost da možemo susretati Gospodina koji nam dolazi, da ovih dana svi zajedno doživimo lijepo iskustvo žive vjere iz koje možemo crpiti duhovnu dobrobit koja nam je najpotrebnija.

Neka milost Božja postala čovjekom u Isusu Kristu svakome podari ono što naše siromašne riječi ne mogu razumjeti i izraziti.

Želim svima sretan Božić. Mir i svjetlo od Gospodina koji dolazi u susret svakome od nas pratili vas u novoj godini. Bog vas blagoslovio!

Nakon biskupova govora, nazočni su otpjevali još jednu adventsku pjesmu, nakon čega je uslijedilo druženje u ugodnom zajedništvu.