Budućnost komemoracije na Bleiburgu u Argumentima HKR-a

Generalni tajnik HBK i hvarski biskup Petar Palić podsjetio je da je HBK odmah izrazila žaljenje i duboko neslaganje s razlozima koji se navode za odluku o zabrani biskupskog slavlja mise na Bleiburgu, ali je dodao: “Preko vlč. Markića, koji je u ime HBK bio zadužen za organizaciju liturgije, mi smo u stalnom kontaktu s austrijskim biskupima. Pokušavamo pronaći najbolje rješenje kako bi se ta komemoracija organizirala na dostojanstven način. Ono što je jasno iz odluke upravitelja biskupije Gurk Klagenfurt je da nijedan biskup neće tamo slaviti misno slavlje, i hrvatski će biskupi poštovati tu odluku. Ali još smo uvijek u kontaktu s Austrijskom BK i pokušavamo naći najbolje moguće rješenje. U kojem će to obliku ove godine biti to još ne znamo, ali Konferencija svakako želi pružiti pomoć u organizaciji liturgijskog dijela komemoracije.”

Glavni tajnik organizatora blajburške komemoracije Počasnoga blajburškog voda Bože Vukušić istaknuo je da su oni, kao organizatori, podržali priopćenje HBK i izjave najviših državnih predstavnika. “Mi se i dalje pripremamo da će sve biti kao svih prošlih godina.

Od 2003. godine je komemoracija u Bleiburgu događaj u kojem sudjeluju baš sve najvažnije institucije hrvatskoga naroda, i političke i crkvene, kako iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, tako i iz iseljeništva. Jako smo zainteresirani da tako i ostane, ali ne možemo utjecati na ono što je izvan naših moći.”

Je li vrijeme za komemoraciju u Hrvatskoj?

Na pitanje o tome treba li se komemoracija možda ubuduće održavati negdje u Hrvatskoj, mons. Palić je naglasio da treba ostati pri onome čemu Počasni blajbuški vod kao organizator teži, a to je Bleiburg, ali i da su sve inicijative otvorene. Vukušić je dodao da se komemoracija kontinuirano, od 1952., obilježava na Bleiburgu i da bi tako trebalo biti i dalje. Spomenuo je da bi o mjestu održavanja trebalo čuti mišljenje nasljednika tih žrtava, odnosno provesti ozbiljno anketno istraživanje.

Mons. Palić je zabranu slavlja mise na Bleiburgu još jednom ocijenio neprihvatljivom: “Ne može se unutarcrkvenu zabranu argumentirati političkim razlozima. Mi smo i na tom radnom sastanku, krajem veljače, upozoravali na sve posljedice takve odluke. Ne bih zato komentirao političke stavove koji će uvijek biti različiti. Moramo biti svjesni da ovo nije samo pitanje ove zabrane, nego i pitanje naše prošlosti. S njom se trebamo odgovorno suočiti i od negativnih konotacija se distancirati, a ono pozitivno prihvatiti i čuvati. U ovom slučaju radi se o komemoraciji žrtava na koje trebamo biti usmjereni, čuvajući se političkih konotacija.”

Problematično 0,04% posjetitelja

Bože Vukušić upozorio je da je probleme sa zabranjenim simbolima ili uzvicima radilo između 0,033 i 0,042% posjetitelja prošlogodišnje komemoracije i naglasio: “Svih pet incidenata prošle godine dogodilo se nakon cijele komemoracije, ne samo nakon misnoga slavlja, kao i izvan našega područja, na kojemu naši redari i zaštitari ionako nemaju ovlasti. Tu mora reagirati austrijska policija – i ona je reagirala.”

Mons. Palić naglasio je da nam je potrebno obraćenje prema istinoljubivosti te da moramo nastojati doći do povijesne istine, dodavši da je HBK još 1995. izrazila svoj stav prema svim totalitarnim sustavima.

“Crkva nijedan režim nije ni stvorila ni dovela na vlast. Jasno smo se odredili prema svim totalitarizmima. To što će neki ocijenjivati ulogu Crkve ovako ili onako, nije previše bitno, jer mi od tih načela nećemo odustati.” Zaključio je da bi trebalo više proučavati bl. Alojzija Stepinca i njegovo vrijeme te priznati da Crkva zna biti vjerna Evanđelju i Isusu Kristu.

Neiskopana grobišta

Posljednje pitanje bilo je o stotinama grobišta u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini koja još nisu iskopana. Biskup Palić se zapitao kako to da nikome u državi to nije problem. Ujedno je podsjetio da postoji i djeluje Komisija HBK i BK BiH za hrvatski martirologij koja uporno nastoji rasvijetliti okolnosti i opseg stradanja svih nevinih žrtava.

Vukušić je dodao da je samo 1% grobišta iskopano te da je rad saborske Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava do 1994. bio opstruiran, od Oluje do 1999. bilo je i političke i financijske potpore. Međutim, promjenom vlasti 2000. godine rad Komisije najprije je zamrznut, a napokon i ugašen. Za današnje institucije, kako je rekao, nema dovoljno financija, iako su njihovi djelatnici spremni snažno se angažirati oko toga.