Na početku mise don Tomislav je naglasio da je Kristova Crkva sv. Josipa – člana Nazaretske obitelji koji je poštenim radom nastojao obitelji osigurati egzistenciju – stavila kao uzor poštenja, etičnosti, ljudskosti i poštovanja radnika. Svijet u kojem živimo, nastavio je don Tomislav, „napredan u tehnici, tehnologiji i super-industriji, ne vrednuje poštenog radnika. Zamolimo Krista da nam preko istinski poštenih i plemenitih ljudi pomogne izići iz te frustracije, muke i pljačke“.

U propovijedi don Tomislav je protumačio evanđeoski tekst koji govori o Isusovu posjetu Nazaretu (Mk 6, 1–6; Lk 4, 16–30), gradu njegova odrastanja. U sinagogi u Nazaretu Isus, pravi Bog i pravi čovjek, naučava o Bogu i čovjeku. „Sinagoga Kristu nije nepoznata. Ona je i njegov prostor. Evanđelist ističe da ih Isus naučavaše. Bog je i ima što reći. Poželjno ga je čuti i slušati. Naravno, misao i riječ pouke usklađena je s njim, Bogom. To je Kristova kateheza. Slušateljstvo je zapanjeno. Znači bili su pozorni na njegovu riječ. Odjednom zapanjenost slušateljstva zamjenjuje poniženje i cinizam prema Kristu. Izvor ne znamo i ne razumijemo. Krist zna izvor i smjer“, kazao je don Tomislav.

Zloba i zavist prebacuju težište sa zapanjenosti na cinizam, ne mogu prihvatiti Isusovu dominantnost u sinagogi i pitaju se: „Nije li ovo drvodjeljin sin?“ U tom svjetlu propovjednik je pojasnio kako je zajednica u sinagogi bila opčinjena navodnim poznavanjem njegovih obiteljskih odnosa te se čudila da bi on mogao biti taj kroz kojega Svemogući dolazi svome narodu. „Isusovo podrijetlo nije nepoznato. Naprotiv, Biblija podrijetlo Isusovo jasno izriče. Ne taji ništa. Isus Krist sluti i osjeća i u konačnici zna za njihovu promjenu da se iza divljenja krije zavist. A zavist je opasna i opaka. Kao da mu njegovi sugrađani kažu znamo ti podrijetlo, znamo ti oca i majku, znamo ti blisku rodbinu, ti ne možeš biti Bogom kako se predstavljaš. Kako to? Takva im je slika vjere“.

Don Tomislav je, nadalje, govorio o vjeri i nevjeri naglasivši da i mi danas, kao i Isusovi suvremenici, stvaramo predodžbe o Bogu. „Nevjera je ugušila mogućnost koja se otvara s Kristom. Zapanjenost u sinagogi nije bilo slavljenje Boga, nego zastor iza kojeg se kriju osuda i odbacivanje. Za drukčiji korak potrebno je hrabrosti. Točnije, potrebna je vjera da Isus Krist uistinu otvora novu stranicu Božje ljubavi. Ako nisam voljan, onda čovjeku prijeti opasnost da upadne u otpor prema Bogu. Vrlo zanimljivo, opasno i opako što su u sinagogi samo vjernici a prerasli u nevjeru. Nevjera zajednice, u crkvi, u obitelji, u svećeničkim i redovničkim zajednicama koje su uvjerene da su vjerničke mogu biti Isusu Kristu nesavladivom preprekom“, istaknuo je dodavši da tekst iz Nazareta „upućuje na blokade koje Bogu mogu postaviti zatvorene grupe prividnih vjernika. One to potvrđuju jednoglasno. Nemaju drukčijih tonova. Definiraju što očekuju i teško dopuštaju da uđe nešto novo, pa taman to Isus Krist nudio. Imaju jasna očekivanja. Zašto Isus nije mogao što je htio učiniti u svome gradu? Nije mogao učiniti nego poneko čudo“.

U nastavku propovijedi upozorio je da Isus Krist upravo u zajednici svojih sugrađana i suvremenih zajednica teško prolazi, a kod velikih grešnika mu lakše ide “jer su grešnici čuli, poslušali i povjerovali, a mi bismo htjeli da on sluša nas. (…) Mi u svojim zajednicama preskačemo naše stranputice u vjeri. Evanđelist u Nazaretu to ne čini. Njemu, Isusu Kristu je istina važnija od bilo čega drugoga“.

U sinagogi su svi slušali što Isus govori, ali zbog oholosti nisu čuli ni poslušali Njegovu riječ. Bili su blokirani svojim navodnim znanjem i svojom nevjerom. Mislili su da ga poznaju, a nisu znali da je on iznad njihova znanja i mišljenja. S tim u vezi don Tomislav je zaključio da nemamo pravo praviti ograničenu sliku o neograničenomu Bogu. „O Bogu kad stvoriš sliku iskrivio si ga i to nije Bog. I onda se sablažnjavahu o njega. Sablazan je prepreka Bogu, Kristu, istini. Svijet voli sablazni. Zabavlja i zavarava se. One su jezive. Sablažnjavahu se i ne dopuštaju Kristu da ih oblikuje dobrotom i oplemeni Božjom ljubavlju. Iz sablazni izlazi zloćudna orijentacija. Zadivimo se, ali ga ne čujemo i ne poslušamo kao i Nazarećani, a Krist je znao slušati druge. Vrijeme je ako hoćemo živjeti kao ljudi vjere da ga čujemo i poslušamo“.

Na kraju euharistijskog slavlja riječ zahvale predvoditelju slavlja i svima koji su pridonijeli svečanosti uputio je katedralni župnik don Ante Mateljan. Za vrijeme mise pjevalo je samo nekoliko pjevača katedralnog zbora uz orguljašku pratnju mo. Ivana Urlića, koji su na kraju otpjevali pohvale u čast sv. Dujma i „Kraljice neba“.

Devetodnevna priprava za proslavu sv. Dujma se u splitskoj prvostolnici nastavlja sutra misnim slavljem u 18 sati koje predvodi don Ante Mateljan. Izravni prijenos mise može se pratiti na Youtube kanalu Splitsko-makarske nadbiskupije i putem društvenih mreža.