Izričaj „Litanijar“, koji označava skup litanija, domislio je upravo preč. Maroslavac.

Govorio je o tome kako ga je na sakupljanje i proučavanje litanija potaknuo jedan razgovor sa subraćom svećenicima, u ratno doba, devedesetih godina prošloga stoljeća, čiji je zaključak bio kako je molitva koja je ponajviše autentično katolička – molitva krunice, a odmah do nje stoje litanije. Tako je započeo skupljati litanije u mnogim izvorima od starina do novijega doba, a neke su mu, kako kaže, ljudi jednostavno ostavili s nakanom da ih objedini.

Govorio je o značaju litanija za Crkvu uopće, na poseban način naglašavajući kako one kao molitvena forma datiraju iz prvih stoljeća kršćanstva, a zatim i pojasnio njihovu ulogu u liturgiji. Osvrnuo se potom i na veliku ulogu litanija u molitvenoj tradiciji puka Božjega Crkve u Hrvata.

Kao specifičnost najnovijega izdanja „Litanijara“, istaknuo je himan Tantum ergo, koji se ponajviše koristi u pobožnosti klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu te u liturgiji svetkovine Tijelova. U Hrvatskoj postoji pet mogućih prijevoda, od kojih je jedan, za Đakovačko-osječku nadbiskupiju iznimno važan, O tolika tajna to je, čiji je autor zaslužni gorjanski župnik Adam Filipović, a koji se, iako se donedavno često koristio u župama Nadbiskupije, polako zaboravlja.

Preč. Maroslavac bogoslove je pozvao da prianjaju uz molitvu litanija te da rado čuvaju tradiciju i osobitosti duhovne baštine Slavonije, Baranje i Srijema te Đakovačko-osječke nadbiskupije. Nagovor je zaključen zajedničkom molitvom Povečerja.