Program čašćenja relikvija započeo je svečanim dočekom, nakon kojeg je relikvijar preuzeo domaći gvardijan fra Vitomir Glavaš i unio ga u crkvu. Uslijedila je franjevačka pobožnost koju su predvodili članovi mjesnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda.

Potom je slavljena misa koju je predvodio pratitelj relikvije fra Vladimir Vidović u zajedništvu s četvoricom svećenicima i nazočnim vjernicima.

Fra Vladimir je u homiliji rekao da je zanimljivo kako je netko tko je živio prije 800 godina i danas aktualan. „Ta je činjenica fascinantna. Jednostavno nadilazi naš razum, našu pamet kada se zaustavimo i promišljamo o svetom Franji, o osobi koja je ostavila neizbrisiv trag“, poručio je prisutnima dodajući da nisu došli da bi se divili i veličali život Franje Asiškoga. „Zapamtite to. Mi smo ovdje došli kako bismo vidjeli i oživjeli, kako bismo se nadahnuli tim primjerom njegova života, ali kako bismo mi u svom životu također, poput svetoga Franje, ostavljali neizbrisive tragove dobrote, ljubavi, prijateljstva, svega onoga što je ovaj Asiški Siromašak itekako živio“, istaknuo je.

U tom kontekstu, upitao je u čemu je onda „tajna“. „Tajna je vrlo jednostavna. Zato što je ovo što smo mi danas pročitali − evanđelje, radosnu vijest − sveti Franjo živio. To je tajna“, ustvrdio je kazavši da Pravilo Reda male braće i danas jest opsluživati, odnosno živjeti evanđelje. „Živjeti evanđelje. Ništa lakše za izreći, ali ništa teže za primijeniti u život“, naglasio je fra Vladimir.

Osvrćući se na naviještena liturgijska čitanja, rekao je da je Božja riječ uvijek živa i djelotvorna te da vjera nije statična nego dinamična. Istaknuo je da mladiću iz evanđelja, koji je pitao Isusa što treba činiti da bi baštinio život vječni, s razlogom nije navedeno ime. „To je svatko od nas. Ime nije navedeno da bismo se mi u njemu prepoznali. Ali što Isus govori mladiću, to govori tebi i meni, govori svakome od nas koji smo večeras ovdje“, upozorio je.

Kazao je potom da novac i materijalno bogatstvo nisu problemi sami po sebi. „Problem su različite navezanosti koje mi natovarimo sami sebi u svome životu i ne damo si disati. To su oni okovi koje napravimo sami sebi. Isus te po današnjem evanđelju poziva da se toga oslobodiš. Pozvao je identično Franju iz Asiza i on je to shvatio, draga braćo i sestre, i zato je velik. Zato ga danas častimo, zato se nadahnjujemo njegovim primjerom. No, jesmo li spremni prihvatiti to njegovo odricanje?“, upitao je propovjednik.

Također je rekao da je život sv. Franje obilježen s dvama križevima. „Križ na početku njegovoga života s Bogom jest onaj križ kojega mi u franjevačkoj duhovnosti nazivamo križem svetoga Damjana. Poznato vam je to raspelo? To je onaj križ pred kojim je kleknuo mladić Francesco u Italiji i vapio: ‘Gospodine, što ti želiš da ja učinim?’“, poručio je te upitao nazočne kada su posljednji put kleknuli i iskreno pitali: „Bože, što ti želiš da ja učinim?“

Drugi križ koji je istaknuo odnosi se na dobivanje stigmi. „ To je ovaj križ koji nas je danas okupio, Raspeti koji mu se ukazao u liku anđela dvije godine prije njegove smrti. Je li Franjo želio stigme? Odgovor je: ne, nikada. On je želio dvije milosti, kako je zapisano u franjevačkim izvorima, i to smo otisnuli na spomen sličicu koju će poslije, kada bude prigoda za osobno čašćenje relikvije, svako od vas dobiti. Molio je dvije milosti: da iskusi bol koju je Spasitelj trpio kada je visio na križu i da iskusi ljubav koju je Spasitelj imao prema svakom čovjeku, svakom stvorenju. Bol i ljubav koji se sjedinjuju u slici križa, draga braćo i sestre, sastavni su dio našega života“, naglasio je dodavši da čovjek u svojoj sebičnosti bježi od križa i boli, a značenje ljubavi je potpuno iskrivio.

Fra Vladimir je poručio da križ i ljubav označavaju put nasljedovanja Isusa Krista. „I ponovno nailazimo na te utješne riječi iz današnjeg evanđelja koje smo čuli. Tko ide za Isusom, i ako ostavi sve imat će stostruko i kuća i braće i sestara. Ali zaboravljamo jednu riječ koja je ključna za ovo − da će sve to biti s progonstvima. Ali ćemo baštiniti život vječni. I zato je ta Kristova riječ živa i djelotvorna. Zato je aktualna“, kazao je.

Na kraju je istaknuo da su vjernici snagom sakramenta krštenja pozvani uvijek upućivati na Krista. „Ako to nismo do sada činili, sad je trenutak da to promijenimo, da u svome životu poput sv. Franje ostavljamo tragove dobrote, ljubavi, opraštanja, poniznosti i malenosti, ali neka to budu evanđeoski tragovi koji će upućivati na Isusa Krista, a ne na nas“, zaključio je.

Nakon mise, župljani i hodočasnici su osobno iskazali štovanje relikviji sv. Franje.