Shodno Rješenju sve radove na crkvi moraju ponajprije odobriti konzervatori, a preventivna zaštita trajat će do 17.rujna 2028. godine.

Kako bi očuvali od zuba vremena ovu značajnu crkvicu koja ima svojstvo kulturne baštine, a isto tako slovi kao živi svjedok sakralne arhitekture, Glavni inicijatori stavljanja crkve pod zaštitu su konzervator Ratko Ivanušec te odvorački župnik vlč. Josip Kalmar, uz podršku vjerničke zajednice te načelnika Općine Sibinj Josipa Pavića. Načelnik je u dogovoru s Ministarstvom i župnikom dogovorio što pristup konzervatorskom istraživanju te izradi arhitektonskog snimka početnog stanja crkve u Brčinu, a potom i projektnu dokumentaciju za njenu restauraciju.

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Brčinu

Srednjovjekovna crkvica smještena je na mjesnom groblju naselja Brčino koje pripada Općini Sibinj, a prvi zapisi o postojanju ovoga mjesta i župe datiraju iz prve polovice 14. stoljeća. U to vrijeme Brčino je crkveno-administrativno pripadalo Požeškom arhiđakonatu. Povijesni izvori svjedoče da su za vrijeme osmanskog razdoblja područja Brčina i današnjeg Vrčin Dola (sjeverozapadno od Brčina ) činili jednu župu, a tijekom najvećeg dijela tog razdoblja, kao i većinu ostalih slavonskih župa, istoimenu župu su držali franjevci Bosne Srebrne. Petar Nikolić, vizitator zagrebačkog biskupa Petra Petretića, u svome izvještaju 1660. navodi da u župi koja se zove Brčino postoje dvije crkve od kojih je jedna kamena crkva posvećena Gospi Snježnoj. U razdoblju habsburške vlasti u Slavoniji, crkva Gospe Snježne u Brčinu, zajedno s grobljem, opisana je u vizitacijama župe Odvorci  iz 1811. i 1833., a za crkvu u Brčinu 1811. se navodi da je posvećena Blaženoj Djevici Mariji i da je filijala župe Odvorci. U crkvi su postojala i četiri oltara: Uznesenja Marijina, sv. Barbare, sv. Marije Magdalene i pored vrata sv. Donata.