Nakon navještaja Muke Gospodnje, Papa je u homiliji primijetio kako je mentalitet ega razapinjatelja – koji viču „Spasi sam sebe“, suprotstavljen onom Božjem – Spasitelj koji nudi samoga sebe. Jedan izraz napose označava tu razliku – riječi. “Oče, oprosti im” (Lk 23, 34), koje izgovara tijekom raspeća – kada osjeti kako mu čavli probijaju zapešća i stopala, podsjetio je Papa. Tu, u najoštrijoj fizičkoj boli Muke, Krist traži oproštenje za one koji ga probadaju. U tim trenucima čovjek bi samo poželio izviknuti sav svoj bijes i patnju. Isus, pak, kaže: Oče, oprosti im“. Pričvršćen na vješalo poniženja, „on povećava intenzitet dara (tal. dono), koji postaje oprost (tal. per-dono)“.

Bog tako čini i s nama, podsjetio je Papa. Kada mu svojim djelima nanosimo bol, on pati i želi samo jedno: da nam može oprostiti. Pogledajmo Raspetoga da toga postanemo svjesni. Iz njegovih rana, iz onih rupa boli koje su prouzročili naši čavli izvire oprost, naglasio je Sveti Otac.

„Pogledajmo Isusa na križu i sjetimo se da do nas nikad nisu stigle ljubaznije riječi: Oče, oprosti. Pogledajmo Isusa na križu i shvatimo da nikad nismo primili nježniji i suosjećajniji pogled. Pogledajmo Isusa na križu i shvatimo da nikada nismo primili zagrljaj s toliko puno ljubavi. Pogledajmo Raspetoga i recimo: ‘Hvala ti, Isuse: uvijek me ljubiš i uvijek mi opraštaš, pa i kada mi je teško voljeti se i oprostiti samome sebi’“, istaknuo je Sveti Otac.

U najtežem trenutku, Isus živi svoju najtežu zapovijed: ljubiti svoje neprijatelje. Mi se nerijetko zadržavamo u ponovnom razmišljanju o onima koji su nas povrijedili, kao i u gledanju unutar sebe i lizanju rana koje su nam nanijeli drugi, život, povijest, primijetio je Papa. No, Isus nas danas uči da ne ostajemo na tome. Poziva nas da reagiramo, da prekinemo krug zla i oplakivanja, da na čavle života odgovorimo ljubavlju, na udarce mržnje milovanjem oprosta, rekao je Papa.

Želimo li provjeriti pripadnost Kristu, razmotrimo kako postupamo s onima koji su nas povrijedili, potaknuo je Papa. Gospodin traži od nas da ne odgovorimo onako kako se osjećamo ili kao što svi drugi čine, već onako kako On čini nama. Treba izraziti samilost i milosrđe za svakoga, jer Bog u svakome vidi dijete. Ne dijeli nas na dobre i loše, prijatelje i neprijatelje. Mi smo ti koji to činimo, zbog čega on pati. Za njega smo svi mi voljena djeca koju želi zagrliti i oprostiti. Privilegij je svakoga od nas biti ljubljen, oprošten, pojasnio je Sveti Otac.

Riječi Oče, oprosti im jer ne znaju što čine, Isus nije „rekao“ (r. 34) samo jednom u trenutku raspeća, nego je provodio sate na križu s tim riječima na usnama i u srcu, naglašava se u Evanđelju. Bog se nikad ne umara opraštati, moramo to shvatiti, ali ne samo umom već i srcem: Bog se ne umara od praštanja, već smo mi ti koji se umaramo od traženja oprosta, ali on se nikada ne umara od praštanja – on ne ustraje do određene točke, a zatim se predomisli, kao što smo mi u iskušenju, istaknuo je papa Franjo. Isus je – kako uči Evanđelje po Luki – došao na svijet da nam donese oproštenje naših grijeha (usp. Lk 1,77) i na kraju nam je dao preciznu uputu: da svima u njegovo ime propovijedamo oproštenje grijeha (usp. Lk 24,47).

„Braćo i sestre, nemojmo se umoriti od Božjeg oproštenja: mi svećenici da ga udjeljujemo, svaki kršćanin da ga prima i svjedoči o njemu“, potaknuo je Sveti Otac.

Isus ne samo da moli za oproštenje, nego kaže i razlog: oprosti im jer ne znaju što čine, napomenuo je Papa. Tako se Isus ponaša s nama: on postaje naš zagovornik. On ne ide protiv nas, nego za nas protiv našeg grijeha.

Teško je zamisliti da razapinjatelji nisu znali – oni su njegovo ubojstvo planirali s predumišljajem, organizirali njegovo zarobljavanje, njegova suđenja, a sada su na Kalvariji kako bi svjedočili njegovoj smrti. Ipak, Krist opravdava te nasilnike jer ne znaju, naglasio je Papa, neznanje je to srca koje imamo svi grešnici. Kada se koristi nasilje, ništa se više ne zna o Bogu, koji je Otac, niti o drugima, koji su braća, kazao je. Zaboravlja se zašto smo na svijetu i na kraju se čine apsurdne okrutnosti. To vidimo u ludosti rata u kojem je Krist ponovno razapet, primijetio je Sveti Otac, rekavši: „Da, Krist je još jednom prikovan na križ u majkama koje plaču nad nepravednom smrću svojih muževa i djece. Razapet je u izbjeglicama koje bježe od bombi s djecom u naručju. Razapet je u starima koji su ostavljeni da umru sami, u mladima kojima je oduzeta budućnost, u vojnicima koji su poslani da ubijaju svoju braću“.

Mnogi čuju tu nečuvenu rečenicu, ali samo jedan je prihvaća. To je zločinac koji je razapet pored Isusa. Dobri razbojnik prihvaća Boga pred kraj života i tako njegov život počinje iznova. U paklu svijeta vidi kako se otvara raj: “Danas ćeš biti sa mnom u raju” (r. 43). To je čudo Božjeg oproštenja, koji posljednju molbu osobe osuđene na smrt pretvara u prvu kanonizaciju u povijesti, objasnio je Sveti Otac.

Ulazeći u Veliki tjedan, papa Franjo je na kraju homilije potaknuo na prihvaćanje jamstva da Bog može oprostiti svaki grijeh, svako udaljavanje, svaki plač okrenuti u ples (usp. Ps 30,12); sigurnosti da s Kristom uvijek ima mjesta za svakoga; da s Isusom nikad nije gotovo, nikad prekasno.

S Bogom se uvijek može vratiti životu. Hrabro samo, krenimo prema Uskrsu s njegovim oproštenjem, ohrabrio je Sveti Otac, jer Krist se kod Oca neprestano zauzima za nas (usp. Heb 7,25), a pred našim nasilnim, našim ranjenim svijetom ne umara se ponavljati: Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine. Pozvao je vjernike neka i oni izgovore te riječi u svojim srcima, u tišini, s Isusom.

Procjenjuje se da je na misi na Trgu svetog Petra bilo gotovo 65 tisuća ljudi.