Đakoni se upoznali sa studentskim pastoralom i udrugom Duhos
Vlč. Davor Vuković, vlč. Mario Žigman i đakoni
Četvorica novozaređenih đakona Đakovačko-osječke nadbiskupije Vladimir Sabo, Antonio Ihaz, Antonio Pekić i Domagoj Brkić sudjelovali su na redovitom susretu utorkom unutar aktivnosti studentskog pastorala i udruge Duhos u utorak, 25. listopada u studentskoj kapeli na Kampusu i u crkvi Sv. Ćirila i Metoda u Osijeku.
Susret je organizirao vlč. dr. Davor Vuković u okviru programa Đakonske pastoralne godine na kojoj je jedan od predavača, a s ciljem upoznavanja đakona s djelovanjem udruge Duhos i pastorala studenata te aktivnostima i susretima koje postoje unutar rada s mladima i studentima.
Susret s đakonima počeo je u studentskoj kapeli i u prostorima studentskog zbora na osječkom Kampusu, gdje su se đakoni susreli s predstavnicima udruge Duhos, odnosno sa voditeljima pojedinih timova. Tijekom susreta đakoni su upoznali rad i djelovanje udruge Duhos te aktivnosti koje provode pojedini timovi unutar udruge. Mladi koji djeluju u udruzi podijelili su svoja iskustva u djelovanju, potakli đakone da budu otvoreni, jednostavni i blizu mladih osluškujući njihove potrebe u svemu što rade. Također, tijekom pripremanja susreta i kateheza da promišljaju o temama koje su aktualne i koje mogu zainteresirati mlade.
Slijedila je misa u crkvi Sv. Ćirila i Metoda koju je predvodio vlč. Mario Žigman, studentski kapelan, a đakoni su posluživali. U propovijedi vlč. Žigman naglasio je kako se „u svom djelovanju i svom životu, što god nam se događalo, ne smijemo obeshrabriti. I mnogi sveci su prolazili obeshrabrenja, tamne noći duše. Prispodobe o zrnu gorušice i kvascu o kojima smo slušali pokazuju i nama danas da će unatoč malim i naizgled beznačajnim počecima evanđelje prevladati. Također, u ovoj prispodobi čovjek posjeduje vrt, a sjeme predstavlja Božju Riječ. Taj je čovjek posijao sjeme i želi urod. Nažalost, danas mnogi koji se izjašnjavaju kao kršćani prolaze kroz život, a da nisu svjesni kako im je Gospodin dao u posjed vrt koji treba zasaditi i uređivati. Naš vrt su ljudi koji su oko nas, oni kojima smo pozvani sijati Božju riječ svojim životom, primjerom i riječima“.
Vlč. Žigman naglasio je „da ne prilagođavamo Božju riječ onome što želimo postići. Ne moramo uljepšavati evanđeosku poruku, već trebamo biti jasni u vezi s evanđeljem i jasno ga prezentirati. Danas ima mnogo onih koji kamufliraju Božju riječ na način koji ljudima neće biti uvredljiv, samo zbog toga jer se boje da ih ne izgube Ako želimo imati urod, moramo posijati sjeme evanđelja u srca grešnika. Koliko god osjetili bol zbog Istine s kojom se susrećemo, ako stanemo uz Isusovu stranu, znamo da ćemo pobijediti. Bol koju proživljavamo možemo razumjeti tako da Bog preuzima kontrolu nad našim životima i da ga želi pročišćavati“.
Nakon mise svjedočanstvo o pozivu iznio je đakon Ihaz koji je naglasio važnost molitve i duhovne pratnje u svom životu, posebno na putu svog odlučivanja za svećeništvo jer, kako je rekao, „sami ništa ne možemo, ali s Bogom i u zajedništvu s braćom i sestrama možemo“. Istaknuo je kako u svemu „trebamo biti ustrajni s Gospodinom, bez odustajanja osluškujući što je ono na što nas on poziva“.
Uslijedilo je euharistijsko klanjanje koje su predvodili đakoni, a klanjanje je pjesmom popratio Duhos band.
