Svečano euharistijsko slavlje, u nazočnosti braće dominikanaca, sestri dominikanki, obitelji, rodbine i prijatelja ređenika te brojnih župljana, započelo je pozdravnim govorom fr. Kristijana D. Raiča, priora splitskog samostana, nastavljeno je predslavljenjem mons. Puljića i obredom ređenja, a na kraju se riječima poticaja i zahvale nazočnima obratio i provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Slavko Slišković. Nakon svete mise slavlje je nastavljeno u samostanu, uz okrepu i zajedničko druženje.

U prigodnoj homiliji mons. Puljić rekao je da nas đakonsko ređenje vraća na početke djelovanja Crkve u Jeruzalemu i izbor sedmorice đakona koji su bili izabrani da „služe kod stolova“ kako bi apostoli bili slobodniji u navještaju Riječi Božje. Njih su apostoli nakon izbora molitvom i polaganjem ruku uveli u službu pa su stoga molitva i polaganje ruku ključan dio svetog obreda đakonskog ređenja.

Mons. Puljić prisjetio se Isusove Velikosvećeničke molitve kad se posebice molio za svoje učenike. Riječ je o molitvi koja otkriva smisao posljednjeg Isusova čina, njegove žrtve i dara za ljude. Budući da učenici ostaju u svijetu, gdje moraju dati svjedočanstvo, Isus moli za njih da ostanu u istini, vjeri i ljubavi. Spomenuto svjedočanstvo pozvani su dati i đakoni kao vjerni Kristovi službenici.

U predanju duhovnih ovlasti kod ređenja kandidat postaje „prijenosnikom Božanskog djelovanja“ i službenim moliteljem u ime Crkve, istaknuo je mons. Puljić. Zato on nije više privatna osoba. On je u službi. Crkva se služi njegovim ustima kako bi odala hvalu Bogu. Njegovo je ređenje stoga dar zajednici vjernika, braći posvećenoga života, dar Crkvi i svijetu.

Svoju homiliju mons. Puljić zaključio je sljedećim riječima: „Uputit ćemo za koji trenutak molitvu za novog ređenika brata Iliju kako bi bio neporočan i obdaren svim potrebnim krjepostima. Zbog toga vas pozivam, braćo i sestre, sudjelujmo pobožno u svetoj liturgiji ređenja. Molimo neka ljubav brata Ilije prema Kristu i njegovoj Crkvi bude bez koristoljublja; neka njegovo uzdarje prema Gospodinu bude bez pridržaja, a očitovana spremnost i dar služenja neka bude bez uvjetovanja. A on, na koga ću uskoro položiti svoje ruke, neka bude pravi svjedok Krista umrloga i uskrsnuloga, te predani i zauzeti vjerovjesnik njegova „kraljevstva istine i života, svetosti i milosti. Amen“.