Na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije red đakonata primili su Antun Mate Antunović i Klement Radosoljić, a na naslov Hrvatske karmelske provincije svetog oca Josipa br. Ante od Gospe od Blagovijesti Jakus.

„Danas slavimo važan i radostan događaj koji povezuje nebo i zemlju. Gospodin dariva našu Crkvu preko vaših života, dragi ređenici, koje ste odlučili živjeti u služenju braći i sestrama te vjernosti Bogu. Neka to bude blagoslov za sve nas“, kazao je nadbiskup Barišić na početku misnog slavlja te pozdravio svećenike, odgojitelje i profesore, župnike rodnih župa ređenika, bogoslove, sjemeništarce i časne sestre, a posebno roditelje, obitelj i prijatelje ređenika, kao i sav vjernički puk.

U slavlju je sudjelovalo nekoliko svećenika na čelu s nadbiskupom Barišićem, magistrom karmelićanskih bogoslova i drugim savjetnikom Hrvatske karmelske provincije svetog oca Josipa o. Nikolom od sv. Obitelji i Male Terezije Grizelj, pastoralnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljkom Antom Ančićem, rektorom Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu don Đulianom Trdićem i vicerektorom don Franjom-Frankopanom Velićem. Rektor Trdić i magistar o. Nikola pred nadbiskupom su zajamčili da su kandidati prema sudu Crkve prikladni za đakonsku službu.

„Što želiš da ti učinim? Pita Gospodin u evanđelju slijepog prosjaka. Taj slijepac je morao vikati da bi ga Isus čuo od mnoštva prolazeći kroz Jerihon. Iako su ga ušutkivali, njegov vapaj dopro je do Kristova uha i srca. ‘Kyrie eleison’, odgovara on – ‘Kriste, smiluj se!’. Upravo njegove riječi ušle su u slavlje svete mise. On traži od Krista da progleda, da pobijedi sljepoću kako bi mogao raditi i pomagati drugima – da dobije dostojanstvo čovjeka. No, nije samo ovaj prosjak slijep. Ne vide ni ovi oko njega svoga bližnjeg u potrebi. Ako zađemo malo dublje u ovu situaciju vidjet ćemo da se radi o nama samima“, kazao je nadbiskup u homiliji pitajući se koliko je slijepih među nama. Istaknuo je da ne postoji samo tjelesna već i duhovna i moralna sljepoća te pozvao sve da iskoristimo Isusov dolazak među nas, da odbacimo ogrtač svoje sigurnosti, sebičnosti i zatvorenosti kako bi mu mogli viknuti da nas ozdravi i da nam otvori oči srca kako bi ga mogli prepoznati u bližnjima. „Potreban nam je susret s Gospodinom kako bismo ga zamolili da nam povrati dostojanstvo čovjeka, sina, brata, djeteta Božjega – dostojanstvo onih koji su sposobni čuti Njegovu riječ koja je važna za naš život“. Obraćajući se kandidatima za đakonat naglasio je da svaki od njih ima svoj osobni hod do Krista i trenutke kad su ga, u buci svoga života, čuli i vidjeli. „Iskusivši Njegovu ljubav i prisutnost u svom životu odlučili ste, poput ovog prosjaka, poći za njim. Tko je On da je toliko važan za sve nas? Božji je sin i njegov veleposlanik među nama ljudima, ali je i naš predstavnik i zagovornik kod Oca. Vi ste ga odlučili slijediti u Jeruzalem i postati produžena ruka Njegova srca i pogleda. Jeruzalem je mjesto njegova služenja, mjesto žrtve ljubavi i saveza koja pobjeđuje smrt i daje vječni život. Jerihon je bio zadnja Njegova postaja prema Jeruzalemu kao što je ovaj događaj danas vaša zadnja postaja prema svećeništvu“, zaključio je nadbiskup uz želju da njihov „današnji susret s Gospodinom dođe do svoje punine – do svećeništva“, a okupljenim vjernicima „bude poticaj na osobni susret s Kristom nakon kojeg ćemo progledati i smoći snage slijediti ga u svojim životnim ulogama kako bismo dospjeli u Nebeski Jeruzalem – konačno ostvarenje našega života“.

Nakon homilije nadbiskup je polaganjem ruku i posvetnom molitvom kandidatima podijelio sakrament svetoga reda đakonata. Potom su novozaređeni đakoni obukli službenu liturgijsku odjeću: štolu, koja je znak dostojanstva i vlasti, i dalmatiku, simbol spasenja, radosti i pravednosti. Na kraju obreda, đakoni su primili evanđelistar iz nadbiskupovih ruku te s njim izmijenili cjelov mira, a potom su pristupili služenju kod oltara.

Pred kraj, nadbiskup je čestitao ređenicima podsjetivši ih da će na putu kojim su krenuli biti zapreka te da je tada potrebno moliti još više da Njegove riječi čuju srcem, da ga prepoznaju u otajstvu euharistije i vide u potrebitoj braći i sestrama. „Tek tada ćete moći reći da ste ga upoznali. Takve vas želi vaša Crkva, da budete đakoni poslužitelj većeg zajedništva i ljubavi, djelatni sudionici i svjedoci Kristovi te da vaš život bude glas i znak Kristova poslanja“, rekao je mons. Barišić. Misno slavlje, koje je pratio župni mješoviti zbor, završeno je himnom „Tebe, Boga hvalimo“ i nadbiskupovim blagoslovom.

Antun Mate Antunović, sin Miroslava i Zorke rođene Šimić, rođen je 14. srpnja 1978. godine u Makarskoj, iz Župe sv. Marka u Makarskoj. Studij religiozne pedagogije i katehetike završio je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu te je na istom fakultetu postigao doktorat iz fundamentalne teologije.

Klement Radosoljić, sin Ante i Davorke rođene Juginović, rođen je 11. svibnja 1995. godine u Splitu, iz Župe Presvetoga Trojstva – Donje Sitno u Poljicima. Filozofsko-teološki studij pohađao je i uspješno završio na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu.

Br. Ante od Gospe od Blagovijesti Jakus, sin Dalibora i Mare rođene Čulo, rođen je 17. travnja 1996. godine u Splitu, iz Župe sv. Kaja u Solinu. Privremene zavjete položio je 2016. godine, a svečane 2020. godine. Filozofsko-teološki studij pohađao je i završio na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.