Prigodnu je riječ ovogodišnjim kandidatima za službu prezbiterata uputio vlč. Anto Pavlović, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, u miru. Vlč. Pavlović se ponajprije sjetio svojeg ređenja, istaknuvši da “Petrovo”, te s njim ređenja novih svećenika, i za Bogoslovno sjemenište predstavljaju uvijek nešto posebno, središnji dan čitave godine, prema kojem su usmjereni svi pogledi.

U daljnjem tijeku izlaganja, vlč. Pavlović je budućim prezbiterima te prisutnim bogoslovima i poglavarima, istaknuo dva svetopisamska lika, čije su osobnosti snažno prožete Božjim vodstvom i prisutnošću: to su sv. Ilija i Petar apostol. Zanimljivost koju je propovjednik pri tome uočio jest ta da Bog u svoju službu ne izabire savršene, čak niti one koji po ljudskim kriterijima ispunjaju zadane norme, već one koji su pomalo nestalni ali, za Boga i njegovu službu, odlučni i spremni. Sv. Ilija se upravo odlikovao ovim vrlinama, štoviše i jednom hrabrošću koja je bila zadivljujuća, kada se radilo o navještaju Božje istine. „Ne treba li i današnjim svećenicima upravo takve hrabrosti u svjedočenju temeljnih evanđeoskih i moralnih principa?“ zapitao je vlč. Pavlović, te pritom dao potvrdan odgovor. Drugi uzor, sv. Petar u svojoj nesavršenosti predstavlja princip jedinstva koji je Crkvi danas i više nego potreban. Svećenici su u posebnom jedinstvu sa svojim (nad)biskupom ordinarijem i time grade jedinstvo čitavog tijela Kristova, Crkve. Propovjednik je potaknuo ređenike da taj vez ne samo održavaju već, svojim zalaganjem, poslušnošću i evanđeoskom zauzetošću i dalje grade i učvršćuju, svjedočeći time svoju vjernost samom Kristu Gospodinu.