Djelovanje sestara najvećim dijelom obuhvaća katehezu i osposobljavanje novih kateheta, koje tamo nazivaju „ministrima“. Budući da svećenici rijetko uspijevaju doći u sva mjesta, sestre i ministri predvode službe riječi i dijele svetu pričest. Ako im ponestane posvećenih hostija, moraju putovati do najbližega grada Manausa kako bi ih pribavili.

Sestra Beatrica naglasila je koliko je važno najprije se približiti ljudima i pomoći im u njihovim osnovnim potrebama kako bi im se moglo navijestiti Božje kraljevstvo. Tako sestre pomažu siromašnim obiteljima koje žive u vrlo teškim uvjetima. Istaknula je i kako su kuće stanovnika vrlo skromno opremljene te da umjesto kreveta često koriste mreže za spavanje, ne samo u svojim domovima nego i u brodovima kojima se putuje satima.

Sestre su imale priliku vidjeti fotografije zajednica koje se okupljaju u pojedinim filijalama, do kojih se uglavnom dolazi čamcem ploveći rijekom Amazonom. Na nekim mjestima izgrađene su crkve, dok se drugdje vjernici okupljaju u otvorenim prostorima zbog velike vlage i visokih temperatura. U kišnim razdobljima, kada vodostaj poraste, putovanja postaju gotovo nemoguća, a česti su i prekidi u opskrbi električnom energijom.

Tada sestre vrijeme koriste za izradu križeva i slika koje daruju ljudima koje posjećuju, jer u mnogim domovima nema križeva ni slika svetaca. Na taj im način pomažu da osjete Božju blizinu i blizinu Blažene Djevice Marije te da svoj pogled češće usmjeravaju prema nebeskim stvarnostima.

S. Beatrica također izrađuje kolaže u koje uključuje temu susreta i fotografije sudionika, kako bi se oni osjećali važnim dijelom, primjerice, euharistijskoga slavlja te dublje razumjeli njegovu poruku. Kolaž potom izrezuje u dijelove poput slagalice, koje sudionici zajednički sastavljaju, doživljavajući tako ljepotu zajedništva.

Na putovanjima se susreću i s različitim opasnostima. Ponekad se dogodi da se vozači čamaca izgube pa im je potrebno više sati kako bi se vratili kući. Tijekom plovidbe mogu susresti i aligatore, kao i razne vrste kukaca, među kojima su i oni čiji ugrizi izazivaju višednevni oporavak. Srećom, takvih opasnosti nema na svim područjima.

Unatoč teškim uvjetima života, koje je teško i zamisliti, s. Beatrica ostala je hrabra, vedra, poletna i šaljiva. Bogato iskustvo misionarskoga života, koje se temelji na životu s Bogom, snazi vjere i sakramenata, mnogo znači ljudima koji često pozivaju sestre u svoje zajednice. Domaći vjernici i djeca u mjestu Urucurituba, gdje sestre žive, rado se okupljaju u njihovoj kući.

Svaka pomoć dobro je došla, a pomoć stiže i preko Misijske centrale iz Hrvatske. S. Beatrica preporučila se i dalje u molitve i žrtve sestara, jer je u Brazilu sve manje redovnica, a život i djelovanje u Amazoniji zahtijevaju posebnu tjelesnu i duhovnu snagu. U slučaju bolesti potrebno je putovati daleko do najbližega grada, što predstavlja dodatni rizik.

Susret se produljio jer je bilo dragocjeno čuti i doživjeti konkretno svjedočanstvo Božjega djelovanja u najudaljenijim i najsiromašnijim područjima, u kojima je svaka osoba Bogu dragocjena. Potaknute dirljivim svjedočanstvom, sestre su se razišle ohrabrene za molitvu za misionare i misije, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.