Na početku susreta sudionike je pozdravio predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH fra Jozo Marinčić. Na molitvenom bdjenju uz okupljene redovnike, redovnice i kandidatice sudjelovali su vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH Tomo Vukšić, bogoslovi iz dvije bogoslovije (Bosne Srebrene i “Redemptoris Mater”) te članice Zajednice Djela Marijina – Pokreta fokolara u BiH.

Svjedočanstvo o svom redovničkom pozivu podijelili su: s. M. Jelena Jovanović, SMI i fra Davor Petrović, OFM.

Fra Bruno Ćubela iznio je svoje promišljanje o duhovnom pozivu i neka promišljanja pape Franje iz apostolske pobudnice Christus vivit te se ukratko osvrnuo na tek objavljenu Poruku pape Franje u povodu svjetskog dana molitve za duhovna zvanja. „Duhovni poziv nalik je jednom udaru. Kada te zahvati, ostavlja posljedice i nisi više isti. Intenzitet vremenom može oslabjeti, ali jednostavno nakon nekog vremena to više ne dovodiš u pitanje. To te prodrma u cijelosti i ti znaš da je to nešto jače od tebe. Potrebno je samo prepustiti se Božjem vodstvu i njegovoj providnosti. Sve ostalo kreće samo od sebe, još kad sebi dadneš do znanja, da će većinom neke stvari ići protiv tvoje volje već nekako znaš na čemu si. Drugi često misle o nama, da je naš život monoton i pod navodnicima ‘bez adrenalina’ , da to više nije aktualno i da je to nešto bez dinamike. Redovnički i svećenički poziv je sve samo ne monoton, statičan i bez adrenalina. Ako uistinu želiš živjeti taj poziv traži se truda, zalaganja i svjedočenja koje počinje od onog trenutka kad ustaneš pa sve do počinka.“

Predavač je istaknuo da problem i izazov današnjeg vremena u odnosu na duhovna zvanja ne čini samo mali broj mladih ljudi koji odgovaraju na Božji poziv, nego sve veći broj onih koji napuštaju prihvaćeni poziv, ne vidjevši više smisla u takvom načinu života. Neki smatraju da je kao glavni razlog zbog kojeg se zajednica napušta problem zajedničkog života. “Odnosi u zajednici postaju problematični gdje jednostavno gubimo onaj kredibilitet radosnog navještaja. Kao osnovni problem pokazuje se kako naviještati i svjedočiti uzvišene ideale, kada uopće ne mogu uspostaviti normalnu i zdravu komunikaciju s bratom ili sestrom. Tu upadamo u začarani krug, misleći da se drugi treba mijenjati, a ne ja. To bi trebala biti jedna obazrivost osobe koja se odlučila za duhovni poziv – da često propituje sebe i svoje ponašanje“, rekao je fra Bruno.

Osvrnuo se u kratkim natuknicama na Papin dokument Christus vivit upućen mladima, ali i svima onima koji mladima stoje na raspolaganju i pomažu im da svoje živote prožimaju vjerom u uskrslog Gospodina, koji je uvijek s tobom i nikad te ne napušta, koliko daleko odlutao uz tebe je, poziva i čeka da mu se vratiš i kreneš iznova. Papa Franjo podsjeća – da bismo bili vjerodostojni trebamo povratiti poniznost i jednostavno slušati, prepoznati poticaje za promjenom na bolje u onome što nam drugi imaju za reći. Na našim licima treba se očitovati radost životnog poziva, samo takvi možemo svjedočiti Radosnu vijest.

Na kraju je predavač iznio nekoliko misli iz ovogodišnje Papine poruke za svjetski dan molitve za zvanja, u kojem se želi predstaviti dublje značenje poziva, u kontekstu sinodalne Crkve koja sluša Boga i svijet oko nje. “Ostaje poziv i poticaj svima nama da najprije brinemo o svom zvanju, a da se onda svi zajedno više aktiviramo u promicanju duhovnih zvanja naše mjesne Crkve“, zaključio je fra Bruno.

Klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom animirala je članica Povjerenstva za pastoral zvanja pri KVRPP BiH s. Jadranka Obućina, ASC, uz sudjelovanje bogoslova “Redemptoris Mater”. Na kraju susreta nadbiskup Vukšić zahvalio je na organizaciji molitve za svećenička i redovnička zvanja i udijelio blagoslov okupljenim sudionicima. Predsjednik KVRPP BiH fra Jozo također je izrazio svoju zahvalu svima koji su sudjelovali u realizaciji programa kao i nazočnima za sudjelovanje u molitvenom zajedništvu.

Za vrijeme molitvenog bdjenja svirala je s. M. Antoneta Martić koja je ujedno i predvodila pjevanje.