Uz požeškog biskupa Ivu Martinovića sudjelovali su srijemski biskup Fabijan Svalina, srijemski biskup u miru Đuro Gašparović, članovi požeškoga Stolnog kaptola na čelu s prepoštom Draganom Hrgićem, svećenici Novljanskoga dekanata predvođeni dekanom Pavom Filipovićem, jasenovačkim župnikom Pejom Oršolićem, arhiđakonom Milanom Vidakovićem, svećenički kandidati iz požeškog Kolegija, jasenovački župljani te hodočasnici iz župa Novljanskog dekanata. Na slavlju je bio nazočan i okučanski paroh protojerej-stavrofor Dragan Antonić, izaslanik pakračko-slavonskog episkopa Jovana Ćulibrka.

Nakon upućenog pozdrava svim sudionicima slavlja i onima koji su ga pratili putem izravnog prijenosa Hrvatske televizije, Hrvatskoga radija i Hrvatskoga katoličkog radija, biskup Martinović je istaknuo da su se okupili oko Dana obnove čišćenja povijesnog pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupiji. „Okupljeni smo, već tradicionalno u jasenovačkoj župnoj crkvi oko Isusove Majke da bismo slavili euharistiju na spomen brojnih stradalnika – nedužno ubijenih tijekom Drugog svjetskog rata i nakon njega, pa sve do Domovinskog rata“, istaknuo je. 

Reako je kako se molitvom, pokorom, kajanjem i praštanjem žele približiti svim nedužnim stradalnicima tijekom dvadesetoga stoljeća, iskazati im svoje poštovanje te ih povjeriti Isusu Kristu i njegovoj ljubavi na križu, koja jedina može darovati puninu dostojanstva svakom čovjeku. „U ovom pobožnom činu s nama je i Isusova Majka, koju posebno častimo na ovom svetom mjestu. Njoj povjeravamo sve naše žrtve, ali i nas same, da nas, po Isusovoj oporuci s križa, primi kao njegovu braću i sestre, a svoju djecu. Stoga se saberimo te, skrušena i ponizna srca, molimo Božje milosrđe i oproštenje – za naše vlastite grijehe, ali i za grijehe svih onih koji su nanosili zlo nedužnim ljudima“, dodao je. 

U propovijedi je biskup Ćurić povezao liturgijski kontekst korizmenog vremena s pozivom na suočavanje s prošlošću, čišćenje pamćenja i dostojanstven spomen na sve žrtve. Polazeći od naviještene Božje riječi, istaknuo je kako ona za kršćane ostaje „izvorno svjedočanstvo zajedništva s Bogom i njegova Saveza s nama ljudima“, u kojem vjernici uvijek iznova otkrivaju „svjetlo i blagoslovljene plodove zajedništva Boga i čovjeka“. U ozračju Žalosnog petka, koji vjernike uvodi u otajstvo Kristove muke, biskup je podsjetio na snažnu marijansku dimenziju vjere, ističući kako taj dan poziva na dublje razmatranje vlastitog odnosa prema Kristu i obnovu krsnog poziva.

Govoreći o pobožnosti toga dana, naglasio je kako „plač nije znak slabosti“, nego iskren izraz sućuti i prepoznavanja patnje drugih. U tom je kontekstu citirao papu Franju, podsjetivši na njegove riječi iz pobudnice „Evangelii gaudium“ da „poniznost i nježnost nisu vrline slabih, već jakih“. Istodobno je upozorio na Isusove riječi: „Ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom“, ističući da Kristova muka uvijek poziva na osobno obraćenje.

Tumačeći evanđeoski prizor u kojem ljudi uzimaju kamenje da bi Isusa osudili, biskup Ćurić upozorio je na trajnu napast da čovjek ostane zatvoren u vlastite ideje, sustave i interese, bez traženja istine. „Uvjereni da brane Boga, zapravo brane vlastite ideje“, istaknuo je, dodajući kako se i danas može dogoditi da se vjera podredi ideologiji. Pozivajući se ponovno na papu Franju, naglasio je kako tada „u ideologijama nema Isusa, nema njegove ljubavi ni blagosti ni nježnosti“. Nasuprot tomu, Krist istinu ne nameće silom, nego je očituje djelima ljubavi i spasenja.

Središnji dio propovijedi bio je posvećen značenju Dana obnove čišćenja pamćenja, koji se nadovezuje na poziv pape Ivana Pavla II. iz 2000. na pročišćavanje povijesnog spomena. Biskup je naglasio kako taj poziv uključuje iskreno suočavanje sa svim žrtvama nasilja, osobito onima stradalima zbog totalitarnih sustava, ideologija i zloporabe religije, nacionalne ili rasne pripadnosti. Govoreći u Jasenovcu, istaknuo je posebnu težinu toga mjesta kao trajne opomene. Podsjetio je kako je blaženi Alojzije Stepinac još tijekom Drugoga svjetskog rata jasenovački logor nazvao „sramotnom ljagom“, čime je nedvosmisleno osudio zločine i nepravdu toga vremena.

U osvrtu na hrvatsku povijest 20. stoljeća citirao je i slugu Božjega kardinala Franje Kuharića, koji je to razdoblje opisao kao vrijeme „u koje su se ubacili suprotni računi i ambicije, sile i interesi, stare nepravde i nove osvete“. Biskup Ćurić podsjetio je i na Stepinčeve riječi iz 1938., u kojima upozorava da Crkva „odvraća od ekstrema koji u narodnosti vidi kumira“, dok istodobno naglašava moralnu dužnost ljubavi prema vlastitom narodu, ali bez ugrožavanja dostojanstva čovjeka.

Posebno je istaknuo važnost jednakog poštovanja prema svakoj nevinoj žrtvi, pozivajući se na encikliku „Fratelli tutti“ pape Franje iz 2020., u kojoj se navodi i primjer hrvatskih biskupa iz 1995. s načelom: „Svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje“. To načelo, naglasio je, proizlazi iz evanđelja i poziva na stvarno, a ne samo deklarativno odbacivanje nepravde i nasilja. U završnim riječima biskup Ćurić izrazio je želju da ovaj spomen pridonese „odgoju plemenitosti srca“, kako pojedinaca tako i zajednica. Pozvao je na rodoljublje koje nije opterećeno ideologijom „ni kapljicom mržnje i osvete“, nego otvoreno suradnji i dijalogu s drugim narodima i kulturama, osobito sa Srpskom pravoslavnom Crkvom.

Zaključujući propovijed, potaknuo je vjernike da iz Jasenovca ponesu „miomiris Evanđelja“ te da, nadahnuti Kristovom žrtvom i uskrsnućem, postanu istinski „mirotočivi Evanđeljem“, svjedočeći pobjedu dobra nad zlom u vlastitom životu i društvu. Nakon popričesne molitve hodočasnici su uputili Isusovoj Majci svoje poklike i pjesmu, iskazujući joj odanost i ljubav, a potom je biskup u ime nazočnih izmolio čin predanja Isusovoj Majci te na sve zazvao Božji blagoslov, izvijestio je Ured za odnose s javnošću, pisanu baštinu i tisak Požeške biskupije.