DAN PASTORALNIH DJELATNIKA RIJEČKE NADBISKUPIJE

Rijeka, 7. 9. 2001. (IKA) – U subotu 7. rujna održan je prvi susret pastoralnih djelatnika Riječke Nadbiskupije u dvorani Bogoslovskog sjemeništa u Rijeci. Susret je počeo molitvom srednjeg časa kojeg je predvodio generalni vikar mr. Emil Svažić, koji je ujedno animira cijeli susret. Susret je održan u povodu nove radne pastoralne godine. Dan je posvećen poglavito dvijema temama: župnoj katehezi i predstavljanju pastoralnih planova povjerenstava pri nadbiskupiji.
Ovo je jedna novina i znak vremena u životu nadbiskupije, kako je istaknuo riječki nadbiskup dr. Ivan Devčić pozdravljajući prisutne svećenike redovnike i vjeroučitelje laike koji se po prvi put nalaze zajedno na jednom ovakvom druženju. Još je veći znak vremena i još veća novina njegov sastav. Našli su se zajedno na okupu svi koji na bilo koji način djeluju u pastoralu Riječke nadbiskupije. «Prepoznajem u ovom skupu znak našeg nadbiskupijskog jedinstva koji je i poziv za još zauzetiju izgradnju nadbiskupije. Vidim u tome i očitovanje Crkve kao zajednice naroda Božijega, u kojem svaki član ima svoja prava i svoje dužnosti u zajedničkom poslanju Crkve», rekao je mons. Devčić upoznavši pritom nazočne s radovima na nekoliko objekata i s novim djelatnicima na području Čabra.
Uvodno predavanje na temu «Kateheza kao takva» održao je mr. Anton Peranić, profesor katehetike na Teologiji u Rijeci koji je naglasio kako uvođenjem vjeronauka u škole nitko nije nijekao potrebu župne kateheze. Temeljna je zadaća župne kateheze odgajanje i uvođenje ili inicijacija u djelu Crkve. Došao je odlučujući trenutak da se kateheza u župi odlučnije posveti odraslima i da ona postane prioritet našeg cjelokupnog pastoralnog djelovanja u župi. Novi plan i program upravo stoji na toj crti i stavlja odrasle u prvi plan, istaknuo je predavač upoznavši nazočne o planu i programu župne kateheze u pojedinostima. Župna kateheza danas treba zahvatiti čovjeka bez obzira na dob i tamo gdje on jest, a njena je sadržajna osnova: Liturgijska godina, Sakramenti i Vjerovanje. Župna zajednica danas treba izgledati kao zajednica više zajednica. U zajednici je važan pojedinac, zato one ne mogu biti masovne. Da bi bilo više zajednica potrebno je i više kvalificiranih voditelja takvih zajednica: sposobnih laika ili dobrovoljnih animatora.
Drugo predavanje na temu «Vjeroučitelj u školi i župna kateheza« održao je prof. Tomislav Tomasić – vjeroučitelj laik i mentor vjeronauka. Župna kateheza i školski vjeronauk su bitno u nadopunjavanju. U župnoj katehezi se ne smije vjeroučenike ocjenjivati, nego treba stvarati pretpostavke za konkretni rast u vjeri. Kako naglašava opći direktorij za katehezu «Ispravna je ona kateheza koja dira srce i preobražava ponašanje». Uočio je kako vjerski život kroz župnu katehezu ide sporo naprijed. Stoga sami moramo uvidjeti uzroke i prepoznati sredstva za njezin napredak. Perspektiva se vidi u tome što je župa zajednica zajednica. Predavač vidi dva pristupa vjeroučitelja u župnoj katehezi: Pragmatični pristup – župnik uviđa potrebe za radom i prisiljava vjeroučitelje prijeteći im s mandatima i kvalitativni pristup – tu se događa prijateljski odnos župnika i vjeroučitelja i kvaliteta rada je na visini. Zato cjelokupnu župnu katehezu ne bi trebali voditi vjeroučitelji, jer je to zasebna služba i zbog toga što je različita od službe župnog katehete. Vjeroučitelji bi trebali animirati u župi djecu i mlade, pomagati pri oblikovanju liturgije pri većim slavljima. Njihova uloga treba biti savjetodavna i povremena, dok bi za ostale prigode trebalo vjeroučitelje vrednovati.
Treće predavanje na temu «Župnik – vjeroučitelj» održali su dr. Milan Bogović i prof. Dajna Jogan. Dr Bogović je napravio anketu od 15 pitanja za svećenike i za vjeroučitelje te ju je ukratko iznio prisutnima. Od 70 upitnika sa svećenike dobio je 16 odgovora, što je pokazalo da najveći broj svećenika nije bio zainteresiran za tu temu. To bi se moglo shvatiti da se slažu s postojećim stanjem ustvrdio je predavač. Od 75 upitnika za vjeroučitelje odgovor je poslalo samo 14 vjeroučitelja. Tu se vidjelo da kontakte sa svojim svećenicima vjeroučitelji uglavnom imaju kroz liturgijska slavlja, prigodom većih proslava i sl. Slaba je njihova prisutnost u župnoj katehezi. Prof. Dajna Jogan naglasila je kako kroz desetogodišnji rad lik vjeroučitelja nimalo ne zaostaje za drugim zvanjima u školi. Zvanje vjeroučitelja je crkveno zvanje, a uz dobru suradnju sa svojim svećenicima može se dosta ostvariti. Istaknula je kako vjeroučitelji ne smiju biti samo pazitelji djece na misi, nego bi trebali oblikovati i liturgijska slavlja u župama.
U drugom dijelu rada svoj program su predstavila razna povjerenstva koja su osnovana pri Riječkoj nadbiskupiji. (i09155th/tš)