Dan posvećenog života Dubrovačke biskupije

U prvom dijelu programa u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku održana su dva predavanja. Dr. fra Jozo Sopta, župnik i gvardijan iz Rožata, imao je predavanje „Redovništvo danas i sutra“, a s. Ana Gashi, članica Marijinih sestara čudotvorne medaljice, govorila je o temi „Život u zajednici“.

Jesmo li možda više trebali radi s ljudima, a manje se baviti građevinama?

Dr. Sopta je, uz ostalo, kazao kako je redovnicima i redovnicama redovništvo važno zato jer ga oni žive. U zahvalnom pogledu na prošlost podsjetio je na brojne redovničke zajednice koje su u Dubrovniku postojale, od kojih su neke nestale s Republikom, kad je jedan svijet nestajao, a drugi se rodio. Rekao je i kako su generacije redovništva nakon Drugog vatikanskog sabora ogromne napore učinile u obnovi samostana i drugih kulturno-povijesnih građevina kako bi ih se spasilo od propadanja i sačuvalo za nove generacije, te se upitao jesu li možda trebali više raditi s ljudima, a manje sa zidovima i betonom.

Osvrnuo se i na neke druge značajke tog proteklog vremena s naglaskom na sve ono što se promijenilo. Sagradili smo samostane s lijepim uvjetima za život, ali su oni sada prazni, primijetio je. Usporedio je to i sa slikom društva u kojem su generacije radile i stvarale materijalne stvari, izgradile u svojim mjestima prekrasne kuće, ali su i one sada prazne. Takva razmišljanja nas plaše, dodao je. Jesmo li uzalud iscrpili svoje snage i kako možemo gledati u budućnost?, upitao se te ohrabrio okupljene redovnice i redovnike, većinom starije dobi, da se odupru malodušnosti koja u mnogima postoji s obzirom na pitanje što budućnost nosi. Kazao je i kako duh vremena umnogome utječe da je stanje takvo kakvo jest. Ustvrdio je kako redovnici i redovnice vjeruju da redovništvo i dalje u Crkvi ima svoje mjesto i svoj razlog postojanja. Citirao je i papu Franju koji govori o tome kako ne treba popuštati napasti brojeva nego treba stvarati mjesto gdje se živi evanđelje.

Gospodin je onaj koji nas oko sebe okuplja

1. Gashi je u izlaganju navela neke činjenice koje dokazuju pozitivan utjecaj zajednice, kao i neke koje upućuju na negativne učinke. Naglasila je važnost svijesti kod redovnika i redovnica o tome tko ih oko sebe okuplja te da im veći uzor ne može biti nitko od Krista Gospodina. Način na koji će svatko živjeti i nasljedovati Nazaretskog Učitelja je različit, ali je potrebno biti svjestan da nas sve ujedinjuje jedan Krist Gospodin te da se ne bojimo susretati druge i drukčije s kojima živimo, zaključila je predavačica.

Sve okupljene je na početku susreta pozdravio fr. Tomislav Kraljević uime predsjednika Vijeća za posvećeni život fra Stanka Dodiga i tajnice s. Lenke. Kazao je, uz ostalo, i kako redovnici i redovnice na svoj poseban način sudjeluju u sinodalnom hodu Crkve. Zatim je kao dar svih redovnika i redovnica novom biskupu Glasnoviću darovao kalež poručivši kako će u osobama posvećenog života imati dobre suradnike i suradnice. Biskup Glasnović je svima zahvalio, pozdravio ih i poručio im kako će biti otvoren za svakog od njih pojedinačno i za sve zajedno.

Na blagoslovu svijeća u Parčevoj crkvi

Nakon predavanja i razgovora u dvorani osobe posvećenog života okupile su se u zbornoj crkvi Sv. Vlaha na blagoslovu svijeća, a potom su u procesiji s blagoslovljenim svijećama krenuli prema katedrali Gospe Velike. U katedrali su slavili euharistiju koju je predvodio dubrovački biskup Glasnović, a na kraju mise izmolili su molitvu za sinodu.

Mons. Glasnović je čestitao redovnicama i redovnicima Dan posvećenog života zahvalivši Bogu na velikom daru posvećenog života i svemu što je učinio zahvaljujući njima. Ispričao je primjer sveca koji je kazao da kad bi želio nekog pridobiti za Krista onda bi ga pozvao da živi godinu dana s njim u njegovoj obitelji vjerujući da bi življena vjera njegove obitelji pridobila nekoga za Krista. Potaknuo je na promišljanje kakva je situacija u zajednicama i potaknuo na molitvu da i kod njih bude tako.

Providnost djeluje i sve nas usmjerava

Biskup je spomenuo dvije teme koje Crkvu usmjeravaju ove godine, a to su Godina obitelji Obitelj – radost ljubavi i Sinodalni hod. Iznio je svoja radosna iskustva koja je stekao iz susreta s osobama u samostanu, koje su ga nadahnjivale živeći radost evanđelja. Kazao je kako nije važan samo broj nego i kvaliteta te potaknuo sve da žive život pod vidom vječnosti. Nije naše misliti što će biti, sve je u Božjim rukama i naš život i životi naših zajednica, Providnost je ta koja djeluje, sve usmjerava i brine se za nas, kazao je dubrovački biskup.

Potaknuo je okupljene na življenje zajedništva unatoč povremenim poteškoćama, povezavši to sa sinodalnim temama. Svi smo originali, važno je prihvatiti sebe, kako je govorio i poznati teolog Romano Guardini. Potaknuo je i na molitvu za potrebe zajednica kao i za obitelji jer ako nema života u obiteljima nema ni svećeničkih ni redovničkih zvanja. Zato je važno svjedočiti radost evanđelja.

Osvrnuvši se na evanđeoski ulomak istaknuo je trenutak kada apostoli izvješćuju Isusa što su radili. „Želimo da se redovništvo okupi oko Isusa i izvijeste ga što su radili“, potaknuo je biskup. Kada se umore, potrebno je i odmoriti se, ali opet s Isusom, i ići dalje.

Potaknuo je i na molitvu za sinodu, za slušanje poticaja Duha svaki dan. Podsjetio je i kako redovnici i redovnice imaju baštinu sinodalne prakse za ponuditi Crkvi, njihove strukture su općenito sinodalne, a karizma koja im je dana ne pretpostavlja iscrpljivanje kršćanskog iskustva nego je samo čitanje s određenog gledišta jednog Evanđelja. Ne znamo je li redovništvo dalo sve što je moglo dati, ali mi danas ćemo činiti sve što mi možemo činiti. Biskup Glasnović je spomenuo i još neke teme karakteristične za redovnički način života u Crkvi potičući na življenje radosti evanđelja.

Dan posvećenog života se redovito proslavlja na Svijećnicu 2. veljače, no kako je u Dubrovačkoj biskupiji taj dan otvaranje Feste sv. Vlaha, zaštitnika biskupije, onda se slavlje Dana posvećenog života prebacuje na drugi datum.