Koncelebrirali su Ivica Žuljević, prepošt Stolnog Kaptola sv. Petra, Marijan Pavelić, rektor crkve, Robert Kupčak, kancelar Biskupskog ordinarijata, te Matej Siluković, biskupov tajnik, uz služenje đakona Luke Čačića i Karla Topalovića, kojima su se pridružili i mladi iz asistencije na pontifikalnim slavljima u požeškoj katedrali. Među sudionicima slavlja bili su članovi Udruge „S Marijom za život“ na čelu sa svojom predsjednicom Kristinom Markanjević, koji se svake subote okupljaju na molitvu u crkvi Sv. Lovre te voditeljica Centra „za život i obitelj“ pri Caritasu Požeške biskupije Ana Matković sa suradnicima. Pozdravljajući nazočne, biskup je podsjetio da se po odluci Hrvatske biskupske konferencije prve nedjelje u veljači slavi Dan života, istaknuvši kako se „zaustavljamo danas pred silnom činjenicom da postoji život, napose čovjeka, vrhunca Božjeg stvaranja, kojeg valja poštivati od njegova naravnog začeća do prirodne smrti“.

Biskup Škvorčević započeo je homiliju pitanjem što bi to bio život, kazavši da ga znanost povezuje s vodom kao njegovim izvorom, ali da nas iskustvo uvjerava kako se on ne može svesti na ono što može proizvesti voda, da je on puno više, dublje i neuhvatljivije. Ustvrdio je kako je izvor života i konačni smisao ljubav, otajstvena božanska stvarnost, po kojoj on u nama može rasti i dosegnuti puninu. Upozorio je da je čovjek, za razliku od mnogih zatvorenih životnih sustava, po svom duhu otvoreno biće za neizmjerno, za onostrano, vječno prema kojem teži. Kazao je da Izaija prorok u prvom čitanju autobiografski opisuje svoju pojavu na ovom svijetu i poslanje koje ima izvršiti upravo na obzoru Božje onostranosti, njegova poziva koji je prihvatio kao svoju sudbinu. Biskup je dodao da su se Isusovi učenici našli u pročitanom evanđelju pred tim istim izazovom koji im je uputio Gospodin svojim pozivom: „Izvezite na pučinu“, zaveslajte u svom životu dalje, dublje, više, te čudesni ulov ribe ostvaren na Isusovu riječ na svoj način predstavlja onu puninu života koja se postiže provodeći ga u zajedništvu s Isusom i na njegovu riječ. Sv. Pavao u drugom čitanju prenosi Korinćanima ono što je od drugih primio, da je Isus svojom smrću na križu za naše grijehe unio snagu Božje ljubavi u našu prolaznost i smrt, uspostavio pobjedu života kao konačnu našu sudbinu, posvjedočivši to ukazanjima svojim apostolima.

Biskup je potom spomenuo kako se obično zauzimamo za život poboljšanjem našega životnog standarda, postizanjem novih znanja i vještina, visokog društvenog statusa, političke moći i utjecaja, istaknuvši da je sve to neusporedivo s onim što se ostvaruje ljubavlju u braku i obitelji koji su na njoj utemeljeni. Kazao je kako je na Dan života potrebno obnoviti se u veličini novog, jedinstvenog i neponovljivog ljudskog života koji se rađa iz bračne ljubavi muškarca i žene po Božje naumu, i kad se potomstvo odgoja snagom te iste ljubavi, ustvrdivši da tako istinski raste i pobjeđuje život u Hrvatskoj. Poželio je sudionicima slavlja da budu oduševljeni životom, Bogu za njega zahvaljuju, promiču civilizaciju ljubavi u Isusu Kristu, djelujući zauzeto u prilog braka i obitelji te poštivanja svakog ljudskog života od njegova naravnog začeća do prirodne smrti. Potaknuo ih je da molitveno povezani s Marijom nikada ne odustanu od tog plemenitog nastojanja.

Nakon popričesne molitve sudionici slavlja predvođeni biskupom Škvorčevićem uputili su Bogu molitvu za Požešku biskupiju prigodom 25. obljetnice njezina postojanja. Na koncu slavlja biskup je pozvao vjernike neka trajno s Bogom razmišljaju o životu, svom poslanju i djelovanju, zahvalivši moliteljima iz Udruge „S Marijom za život“ te djelatnicima Centra „Pro vita et familia“ i svima drugima za suradnju na djelu promicanja života, a mladima iz pontifikalne asistencije za njihovo vjerno služenje oltaru.