Dekan Tomašević započeo korizmene propovijedi u sarajevskoj katedrali u Godini Božje Riječi

Prije misnog slavlja pobožnost križnog puta predvodio je katedralni župnik i sarajevski dekan preč. Mato Majić. Prigodna razmišljanja čitali su i svijeće nosili vjeroučenici katedralne župe, a uvježbala ih je Školska sestra franjevka Bosansko-hrvatske provincije Ljubica Stjepanović.

Koncelebrirano misno slavlje predvodio je dekan Tomašević, redoviti profesor Svetog pisma Novog zavjeta na sarajevskom KBF-u. Vjernike je pozdravio rektor katedrale i prepošt Stolnog kaptola vrhbosanskog preč. Ante Meštrović te napomenuo da će, u skladu s tradicijom, korizmene propovijedi uputiti profesori na KBF-u i na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Dodao je da će te propovijedi biti u skladu s Godinom Božje Riječi koju su, u povodu 1600 godina od smrti crkvenoga naučitelja sv. Jeronima (347.-420.), prevoditelja i tumača Svetoga pisma, 30. rujna 2020. proglasili članovi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

Nakon što je tajnik kardinala Vinka Puljića vlč. Fabijan Štedul navijestio misni evanđeoski odlomak, dekan Tomašević uputio je prigodnu propovijed pod naslovom „Svećenik u službi Riječi Božje“. Zapitavši, kakav bi trebao biti vjernički odnos prema Riječi Božjoj, odgovorio je da je potrebna „borba“ s Riječju Božjom i to na osobnoj razini te da je potrebno uhvatiti se u koštac s Riječju Božjom i nju detaljno analizirati i o njoj temeljito promišljati. Potaknuo je okupljene da sami sebi odgovore, uzimaju li često u ruke Riječ Božju i čitaju li odlomke iz Svetoga pisma i meditiraju li o onome što su pročitali?

Odgovarajući na pitanje što je to Riječ Božja i kako bi na nju trebao gledati svećenik obnašajući službu, profesor Tomašević rekao je da je Sveto pismo jedan od načina da Bog „siđe“ u ljudsku povijest i bude čovjeku blizak. Dodao je da Božja Riječ ne donosi samo informacije o Bogu ili Božje odredbe, nego da ima funkciju trajnog Božjeg dijaloga s čovjekom odnosno da čovjeka spasi. „Tako u konačnici Božji ‘silazak’ i ‘spuštanje’ ima za cilj čovjekovo ‘uzlaženje’ i ‘uzdizanje’ k Bogu, u nebo“, kazao je dekan Tomašević, istaknuvši da Riječ Božja treba postati čovjeku život kako bi ga Bog, koji se ‘spustio’ na zemlju, mogao ‘uzdići’ k sebi u nebo. Rekao je da bi se svećenici morali prema Riječi Božjoj odnositi kao „sluge“, a ne kao „gazde“ imajući na umu da središnje mjesto nema svećenik nego Riječ Božja koja nije misnikov posjed da bi njome mogao raspolagati.

„Svećenici nisu iznad Riječi; nisu gospodari Riječi; nisu učitelji Riječi, nego prije svega učenici“, kazao je propovjednik, upućujući na svećenikovo poslanje da predaje Riječ Božju drugima te dopusti da ih ona svakodnevno nadahnjuje i vodi. Posebno je uputio na nužnost da se svećenik dobro pripremi za homiliju dodajući da je za to potrebno trajno čitanje i proučavanje biblijskih ulomaka i njihova aktualizacija u današnje vrijeme kako bi ta Riječ dolazila iz dubine svećeničke duše.

„Potrebno je da naviještena riječ dolazi iz služenja i slušanja Riječi“, istaknuo je profesor Tomašević, dodajući da navjestitelj Božje Riječi prvi treba dopustiti da ona u njemu pokaže snagu i započne preobrazbu. „Kao svećenici moramo dopustiti da nas Riječ Božja povede u nova obzorja – pa makar to tražilo i promjenu naših stavova“, zaključio je dekan Tomašević te naveo nekoliko konkretnih primjera koji pokazuju kako Božja Riječ mijenja čovjeka iznutra.

Liturgijsko pjevanje animirao je katedralni župni zbor uz orguljsku pratnju sestre milosrdnice M. Antonete Martić čiji je brat Valentin otpjevao prigodni psalam.