Susret je započeo uvodnom molitvom te kratkim tumačenjem dinamike i tijeka Lectio divina, kojim je dr. Vuković uveo u molitveni susret. Zahvaljujući tehničkoj podršci koju je osigurala Anamarija Buzgo, susret je pratila i nekolicina sudionika online, preko video-veze na Youtube kanalu Duhosa. Molitvenom susretu su se pridružila i četvorica đakona Đakovačko-osječke nadbiskupije, unutar praktičnog dijela ciklusa đakonske pastoralne godine na kojoj je prof. Vuković jedan od predavača.

Za temu susreta odabran je odlomak iz Lukinog evanđelja (Lk 15, 11-32). Riječ je o jednom od najljepših biblijskih odlomaka koji donosi prispodobu o milosrdnom ocu i izgubljenom sinu. Evanđelist Luka na osobit način naviješta Božje milosrđe i radost radi obraćenja grešnika. Tako uz ovu prispodobu, kod Luke nalazimo i prispodobu o izgubljenoj ovci, o izgubljenoj drahmi, ali i snažnu prispodobu o milosrdnom Samarijancu. U središtu svih ovih prispodoba stoji navještaj Božjeg milosrđa, suosjećanja i praštanja, kao i radosti radi povratak izgubljenih i zalutalih. Poziv na obraćenje i povratak Ocu osobito odjekuje u korizmi, stoga je prispodoba o milosrdnom Ocu izabrana za temu ovoga molitvenog susreta.

Prvi korak Lectio divina je čitanje (lectio) odabranog biblijskog teksta. Nakon čitanja uslijedilo je razmatranje (meditatio) u kojem su protumačene neke teme pročitanog ulomka. Vlč. Vuković istaknuo je kako u središtu prispodobe stoje otac i dvojica sinova, stariji i mlađi. Mlađi sin koristi svoje pravo na dio dobara koja mu pripadaju, ali nažalost, ta dobra ne koristi u plemenite svrhe, za osobni rast i napredak, za svoje dobro i dobro bližnjih, nego ih je potratio živeći razvratno. Razvratno življenje bibličari tumače i kao neuredno ili lakomisleno življenje mlađeg sina. Takav stil života doveo je mladića do “bankrota”, a uz to, u zemlji u koju je otišao, nastala je ljuta glad. Dvije nevolje dovode do toga da mladić završava među svinjama, željan čak i rogača kojima su se svinje hranile. Svinje su Židovi držali nečistim životinjama, tako da je ovo za mladića krajnje ponižavajuća situacija. Drugim riječima, mlađi sin je dotakao dno života, na rubu je moralne i tjelesne propasti. I tada se događa preokret, početak obraćenja: “Došavši k sebi reče: Ustat ću, poći svome Ocu i reći mu: Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom!” Početak obraćenja je u dolasku k sebi, u poniznom i realnom sagledavanju vlastitog života te u iskrenom kajanju radi počinjenih grijeha. S druge strane stoji otac koji kao da je jedva čekao povratak sina, kao da je živio u trajnom iščekivanju obraćenja i povratka izgubljenog sina. To opisuju riječi: “Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča i pade mu oko vrata i izljubi ga”. Ove riječi ističu velikodušnost očevog praštanja i ljubavi, te su slika obilja milosrđa, radosti i praštanja nebeskog Oca kada se izgubljeni sin ili kćer uputi stazom obraćenja. Budući da Bog neizmjerno poštuje našu slobodu, mi smo pozvani učiniti prvi korak u obraćenju, no tada nas Bog Isusa Krista u našem obraćenju predusreće i obasipa obiljem svoga milosrđa i praštanja. Otac se raduje i priređuje gozbu jer “sin ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!” Slika je to radosti nebeskog Oca radi obraćenja svakog njegovog djeteta, sina ili kćeri, istaknuo je dr. Vuković.

Treći lik u ovoj prispodobi je stariji sin koji bratovo obraćenje i povratak dočekuje hladno i srdito. I stariji sin je izgubljen te potreban obraćenja, tj. otkrivanja očeve ljubavi i milosrđa. Stariji sin zapravo samo služi ocu, poput roba, zatvoren je u svoju oholost, sebičnost i samopravednost. I on je, jadan i izgubljen, samo što je njegova izgubljenost puno opasnija, jer nije vidljiva i opipljiva kao ona mlađeg sina. Kod starijeg sina izvanjski gledano sve je na mjestu – on je tu, tjelesno blizu oca, zaposlen u polju, čuva očeve zapovijedi. Naizvan se čini sve u redu, a zapravo ništa nije u redu. Iako tjelesno blizu oca, duhovno je miljama udaljen od oca i od njegove ljubavi. I stariji sin je, stoga, potreban obraćenja, unutarnjeg povratka ocu, te otkrivanja radosti i ljubavi jer je očev, jer je sve očevo – i njegovo. U tom smislu, istaknuo je dr. Vuković, možemo se prepoznati, i u mlađem, i u starijem sinu, te smo u oba slučaja potrebni obraćenja i povratka nebeskom Ocu, pozvani radovati se jedni drugima i obraćenju svoje braće i sestara. Korizma je svakako izvrsna prigoda za “dolazak k sebi” i povratak k Ocu.

U razmatranje o ovim, ali i o drugim temama na temelju pročitanog odlomka, uključili su se i ostali sudionici susreta. Nakon razmatranja (meditatio), uslijedila je molitva (oratio) nadahnuta pročitanim tekstom. Nakon molitve, sudionici su ostali u tišini i kontemplaciji (contemplatio) te promišljanju o konkretnom djelovanju (actio). Sljedeći Lectio divina predviđen je za četvrtak, 18. ožujka u 19.30 sati u prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku.