Don Ante je na početku homilije vjernicima okupljenima „u drevnoj i dičnoj crkvi svetoga Frane pod svetim krovom koji se natopio i natapa kadom vapaja i molitava“ približio lik sv. Nikole kao mučenika, Hrvata, Šibenčanina, sugrađanina, brata, najbližeg primjera iz najuže sredine – nekoga svoga.

„Da bi bio tvoj i moj ili naš trebao bi imati barem neke dodirne točke i vidljive znakove raspoznavanja u kojima bi se identificirali kao svoji. I gdje se to možemo s Nikolom pobratimiti nego upravo u Riječi Božjoj koju je i on istu slušao i o njoj promišljao“, kazao je propovjednik te se osvrnuo na naviještena čitanja (2 Iv 4 – 9; Ps 119, 1 – 2. 10 – 11. 17 – 18; Lk 17, 26 – 37).

Poput evanđeoskog odlomka o Kristovu ponovnom dolasku, i Nikolin život bio je dinamičan, u pokretu – od Šibenika preko Bosne do Jeruzalema. Nije životario nego je poput Noe ušao u svoju „arku“ i „usprkos podsmijehu svijeta ostao na Božjem kompasu istine“. To je pokret uzdizanja srca prema spasenju, dodao je.

Drugi pokret je hitanje prema naprijed, bez osvrtanja poput Lotove žene. „Nikola je hitao bez pogleda preko ramena, bez da je pridodavao vrijednost stvarno bezvrijednim stvarima. Hitajući bez oklijevanja nije se promašio već potpuno ostvario kao čovjek kao „blaženi koji hodi/hita po Zakonu Gospodnjem“ (usp. Ps 119, 1 – 2).

Štovateljima sv. Nikole predslavitelj je posvijestio da se i oni nalaze između života i životarenja. „Života koji nam se nudi kao prilika i životarenja koje nam se nudi kao najbolja opcija. Ako nismo u pokretu, već smo u sferi gubitka. Ostajemo u Šibeniku, a slava mučeništva i konačnog spasenja je 3470 kilometara odavde, hoću reći: jako daleko.“

„I ako nikada ne postanemo ono što je određeno da budemo, nego ostanemo uvijek ono što nismo, potrošit ćemo vječnost protiveći se sami sebi, jer smo najedanput i nešto i ništa, život koji treba živjeti, a on je mrtav i smrt koja mora biti mrtva i ne može posve dovršiti svoju vlastitu smrt, budući da još mora postojati“, naglasio je.

Don Ante je na kraju ustvrdio da povjerenje u Riječ Božju gura prema pokretu života u kojem se ne gubi nego dobiva Božjom logikom koja glasi: „Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati“ (Lk 17, 35).

Misu je suslavio rektor svetišta i gvardijan Samostana sv. Frane fra Josip Ivanović. Nakon slavlja uslijedilo je predstavljanje knjige „Svetišta hrvatskoga naroda“ autora Tomislava Krušlina.

Drugoga dana neposredne priprave za proslavu blagdana prvoga hrvatskog kanoniziranog sveca večernju misu će predslaviti župni vikar u Molvama fra Franjo Čolakovac, mladomisnik Hrvatske franjevačke provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca.