U propovijedi vlč. Dukić tumačio je duhovni rat između oholosti i poniznosti. O tome govori i Čitanje Knjige Sirahove – pobjedu poniznoga Davida nad oholim Golijatom. Evanđelje dana pak opisuje mučeničku sudbinu koja je snašla Ivana Krstitelja, a pogodila je i bl. Alojzija Stepinca. I tu je riječ o duhovnom ratu u kojem je Ivan Krstitelj na strani poniznosti, istaknuo je propovjednik.

U spletu okolnosti pokazala se ljudska slabost koja nije imala snage othrvati se zahtjevu zla. Herod je imao i pozitivne osobine – da je rado slušao Ivana Krstitelja, da ga se bojao, da ga je štitio, ali to nije bilo dovoljno da mu spasi život – šogorica je mrzila Ivana Krstitelja. Časni ljudi imaju mrzitelje jer govore istinu, istaknuo je propovjednik, osvrnuvši se zatim na velika zla, totalitarne režime koji siju smrt milijuna ljudi, kao što je bio fašizam ili komunizam, koji je mučio bl. Stepinca.

Zla se događaju jer oholost popušta nižim strastima, koje su mu važniji od istine. Psihologija to opisuje kao narcisoidnost, narcisoidni poremećaj ličnosti, rekao je vlč. Dukić i zatim se osvrnuo na neke osobine oholosti, kao što je grandioznost – biti važniji od drugih. Tragove oholosti i grandioznosti važno je u duhovnom ratu prepoznati i u sebi: kada želimo biti uvijek u pravu i pametniji od drugih, upozorio je vlč. Dukić.

Kao ostale osobine oholosti naveo je povlaštenost, uvjerenje da se zaslužuje ono što se želi, smiju se to i ukrasti, zato oholi lako krše zakone. Tu su i problemi s empatijom, ne mogu se uživjeti u osjećaje bližnjih. Jedine emocije kod oholih su ljubomora i bijes; zatim velika površnost – važnije je kako se izgleda a ne kako se ponaša, narcisoidne osobe mogu se uključiti u nečasni režim ako je trenutačno popularan. Tu je i želja za pažnjom, čak i negativnom pažnjom, koja se danas jako širi preko društvenih mreža.

Cijela Biblija puna je primjera oholosti koja želi ubiti svete ljude. Istodobno Biblija daje i lijek, način na koji se nositi s ohološću bližnjega, prijatelja ili susjeda, bilo koga tko vodi kampanju protiv tebe, bio to pojedinac ili sustav, istaknuo je vlč. Dukić. Bl. Stepinac pokazao je da se prema takvim pojavama čovjek mora nositi tako da se izgrađuje iznutra. To je ono što vjera zove duhovni život. Čovjeku aktivnoga duhovnoga života manje je važno kako izgleda izvana, važnije mu je kako će se osjećati i djelovati iznutra. U Bibliji se poručuje – ako te netko udari u jedan obraz okreni mu i drugi – to nije samo udaranjem rukom već i ogovaranjem, klevetanjem, ružnim riječima i mržnjom. Ali čovjek koji je iznutra jak, koji gradi svoj duhovni život, i kad okrene drugi obraz njega to ne uništava jer je iznutra dobro.

Zato je bl. Alojzije Stepinac tako čvrsto stajao na svojim nogama i svima u lice govorio istinu. Zato što on nije bio ohol nego je bio ponizan, i u tom duhovnom ratu borio se na pravoj strani, istaknuo je propovjednik. Upozorio je da duhovni rat traje i danas, i danas oholost nastoji zgaziti vjeru uništavajući svete ljude. Na svima nama je da budemo budni i jako oprezni, da se borimo na pravoj strani, da se trudimo iskorjenjivati tragove oholosti u svome srcu, i uzdamo se u zagovor svetaca koji su u tome uspjeli – a među njima je blaženi Alojzije Stepinac, zaključio je vlč. Dukić i poželio da to misno slavlje bude korak u pravom smjeru na putu življenja svetosti.

Uoči mise župnik Ivan Vučak predvodio je pobožnost križnoga puta na otvorenom. Devetodnevnom pripravom za proslavu 62. obljetnice smrti bl. Alojzija Stepinca želi se zahvaliti Bogu na daru Stepinčeva života i svemu što je učinio ne samo za Katoličku Crkvu, Crkvu u Hrvata, već za cijeli hrvatski narod. Središnje euharistijsko slavlje na samo Stepinčevo, 10. veljače, s početkom u 10.30 sati predvodi predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić.