Hodočašće je ove godine okupilo hrvatske vojnike iz svih grana Oružanih snaga od Dubrovnika do Zadra, policijske službenike iz policijskih uprava splitsko-dalmatinske, dubrovačko-neretvanske, zadarske i šibensko-kninske, hrvatske branitelje iz Splitsko-dalmatinske županije i Dubrovačko-neretvanske županije, hrvatske vatrogasce, pripadnike povijesnih postrojbi Hrvatske vojske (Društvo Poljičana sveti Jure – Priko; Dubrovački Trombunjeri; Kliški uskoci; Hajdučka družina Mijata Tomića) i članove Viteškog alkarskog društva Sinj. Zapovjednik ovogodišnjeg hodočašća bio je zapovjednik 3. mehanizirane bojne Pauci pukovnik Ivica Armanda.

Na hodočašću su sudjelovali predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova i načelnici policije, zapovjednici i časnici Hrvatske vojske, predstavnici hrvatskih branitelja, glavni vatrogasni zapovjednik i županijski vatrogasni zapovjednici, gradonačelnik Grada Sinja, drugi hodočasnici i vjernici. Liturgijsko pjevanje predvodile su policijska klapa „Sveti Mihovil“ i klapa HRM „Sveti Juraj“.

Nakon postrojavanja uslijedila je svečana ulazna procesija iz dvorišta samostana u svetište Gospe Sinjske gdje je svečano euharistijsko slavlje predvodio vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini Tomo Vukšić u zajedništvu s vojnim ordinarijem u Republici Hrvatskoj Jurom Bogdanom, generalnim vikarom Vojnoga ordinarijata don Markom Medom, gvardijanom i upraviteljem sinjskog Svetišta fra Marinkom Vukmanom, biskupskim vikarom za pastoral MORH-a i OS RH don Slavkom Rajičem, biskupskim vikarom za pastoral MUP-a i Redarstvenih službi vlč. Franom Musićem, vojnim i policijskim kapelanima iz Dubrovnika, Splita, Šibenika, Zadra, Knina i Pule, fratrima iz sinjskog samostana i drugim svećenicima. Zapovjednik 93. krila Hrvatskog ratnog zrakoplovstva brigadir Krešimir Ražov na početku mise upalio je zavjetnu svijeću hodočašća.

Prije početka mise okupljene je pozdravio biskup Bogdan rekavši: „Marijanska svetišta su domovi – mjesta susreta Majke Marije i nas njezine duhovne djece. Središnje marijansko svetište u južnoj Hrvatskoj je Gospino sinjsko – svetište Gospe od milosti po kojoj Bog izlijeva rijeke milosti i duhovnih dobara na njezinu djecu. Ovaj majčin dom, Čudotvorne Gospe Sinjske, oaza je milosti, svjetionik u tami. Izvor duhovnih i moralnih vrednota, kolijevka nadahnuća našeg kršćanskog i nacionalnog identiteta. Ovo je mjesto trajne stare i uvijek nove evangelizacije Crkve i svijeta. Ovo je prostor crkvenog i duhovnog zajedništva.“

Istaknuo je da se deveto pokrajinsko hodočašće u svetište Čudotvorne Gospe Sinjske, hrvatske vojske, policije, hrvatskih branitelja i vatrogasaca na kraju mjeseca srpnja odvija u vrijeme neposredne priprave za proslavu u Kninu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i proslavu blagdana zaštitnice Vojnog ordinarijata (Vojno-redarstvene biskupije) Gospe velikoga hrvatskog krsnog zavjeta. „Ovim hodočašćem započinje ciklus hodočašća u svetište Gospe Sinjske ususret svetkovini Velike Gospe koja se u našoj domovini slavi izuzetno svečano, tradicionalno u južnoj Hrvatskoj sva Gospina svetišta, poglavito ovo u Sinju postat će velika ispovjedaonica i svetište Marijinih štovatelja“, kazao je biskup Bogdan.

Nadbiskup Vukšić u propovijedi je protumačio misli vodilje iz pročitanog psalma „Savršen je Zakon Gospodnji, dušu krijepi; pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje, neuka uči.“

„Osnovna tema ovih tjedana iz svih biblijskih čitanja koja se navješćuju je Kraljevstvo Nebesko. Isus se vrlo često vraćao toj temi u svojim govorima tako da bibličari kažu da se u Novom zavjetu više od stotinu puta spominje taj pojam i samim time vidimo koliko je Isusu bilo važno navješćivati Kraljevstvo Nebesko. Mnogo puta, kad razmišljamo o Kraljevstvu Božjem u napasti smo da ga smjestimo s onu stranu ovoga svijeta. Međutim, kad se vratimo Isusovom govoru, slikama kojima on obično tumači tu stvarnost koju propovijeda, onda zaključujemo da to nikako nije stvarnost s onu stranu ovoga svijeta, nego nešto što je stvarnost ovoga svijeta, odnosno što bi trebalo biti stvarnost ovoga svijeta“, pojasnio je mons. Vukšić, dodavši da se Kraljevstvo Nebesko ne zove tako samo zato što bi bilo Božje nego prvenstveno zato što dragi Bog želi da pravila nebesa, Božja pravila zavladaju, traju i vode svu ljudsku zajednicu i svakoga čovjeka u njoj.

Tumačeći prispodobu o sijaču iz pročitanog ulomka evanđelja, nadbiskup Vukšić je kazao: „Pitanje koje svatko od nas sebi treba postaviti je koja sam ja vrsta tla. Krajputaš, koji je osjetio i vidio sjemene riječi Božje, ali je li donijelo plod? Ili sam kamenito tlo, na kojem kao u proljeće u ovim južnim krajevima iznikne, a onda dođe suša i uvene i ne donosi rod. Kao i ono pored trnja, a to trnje, sam Isus tumači, su brige ovozemaljske i ovosvjetske koje uguše početno nicanje i izrastanje sjemena Božjega. Želio bih da se svi prepoznamo u četvrtoj vrsti tla, da u našim životima sjeme raste na plemenitom i dobrom tlu, njivi naših savjesti, duša, zvanja, poslanja, činova, hodnji i prolazaka ovim svijetom. Riječ Božja u suradnji s našim talentima koje imamo, a znamo da nema svatko jednako. Netko ima više, netko manje. Mudrost se sastoji u tome da se sve talente iskoristi na pravi način. Isus ne mjeri količinom talenata nego jesu li svi koji su nam na raspolaganju stavljeni u službu sjemena što se zove riječ Božja pa da onda ovisno o našim talentima jedna rađa trideset puta više nego je zasijano, druga šezdeset, a treća čak stotinu puta, što je privilegij, a znamo to iz povijesti Crkve, svetaca i blaženika koji su naših uzori i koji nas vode na našem kršćanskom putu obraćenja i posvećenja ovim svijetom, a među njima prva Blažena Djevica Marija, majka Kristova koja nas je danas ovdje okupila kao primjer dobre plemenite zemlje, plodnoga tla koje je rodilo na maksimalan način.“

Pojašnjavajući misao „Savršen je zakon Gospodnji dušu krijepi“, nadbiskup je rekao da je Bog dao deset zapovijedi. „Izvršavanje tih zapovijedi nije ništa drugo doli suradnja u izgradnji Kraljevstva Nebeskoga na zemlji. Ono nije ni zemljopisna ni politička ni kulturološka nego duhovna kategorija. To je stanje u kojemu je zakon ljubavi jedini i vrhovni zakon s kojim se vjernik trudi uskladiti svoje dane, odluke, izbore, misli, način života. Dragi Bog nabrajajući 10 svojih zapovijedi kao pravila za naš život niže tri početne da bismo znali uskladiti svoje korake s Božjom voljom i ostalih sedam da bismo znali na ispravan način u skladu s njegovom voljom uskladiti svoje korake i život s braćom i sestrama koje susrećemo u svome životu. ‘Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene’, ponavlja dragi Bog i danas kao na početku svoje povijesti spasenja s ljudima. Može nam zvučati anakrono da se danas u ovo prosvijećeno vrijeme ponavlja potreba da se štuje samo jednoga jedinoga pravoga Boga i da se nema drugih božanstava. Koliko god to izgledalo anakrono svi dobro znamo, čak i u mjeri kad smo uznapredovali u vlastitoj vjeri u jednoga Boga da vrednote ovoga svijeta znaju povući i ponajbolje vjernike da krenu putem obožavanja vrednota ovoga svijeta. Važne su to vrednote, sve su to Božja stvorenja, sredstva koja nam je dragi Bog svojom voljom dao na raspolaganje da rastemo u vjeri u jednoga jedinog Boga, a ne da nas odvode na stranputice mnogoboštva u suvremenom obliku“, protumačio je nadbiskup.

„’Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud’. Zar treba nama Hrvatima ponavljati koliko je ova Božja zapovijed aktualna, suvremena. ‘Poštuj oca i majku’ vrlo je važna. ‘Poštuj dan Gospodnji’ još više i tako sve ostale koje su nam date kao pravila da vlastiti život vodimo pravim putem ponajprije izgrađujući Kraljevstvo nebesko u sebi“, kazao je mons. Vukšić.

Istaknuo je da zakon ljubavi i pravilo ljubavi trebaju biti zakon i pravilo koje će „prije svega mene voditi prema susretu s Bogom i u svim susretima sa svakim bratom i sestrom koji mi se nađe na mom životnom putu.“

„Kraljevstvo Nebesko je mir duše, mir savjesti, stanje smirenosti, ne samo u psihološkom smislu nego i u duhovnom, potom stanje mira s Gospodinom Bogom, duboko u vlastitoj savjesti. Stanje mira, ljubavi, poštenja, dobrote koje se po principu rasta Kraljevstva Nebeskoga pretvara u stanje pomirenosti, mira, dobrote, ljubavi, prijateljstva i solidarnosti sa svim ljudima i ostalim Božjim stvorenjima na ovoj zemlji“, pojasnio je nadbiskup Vukšić, poručivši da je „primjer u svemu vjernicima na ovoj zemlji Marija Majka Božja koja se znala staviti u službu Božje volje, njegovih pravila i zakona i u službu spasenja svih ljudi.“

Biskup Bogdan izrekao je na kraju mise molitvu Gospi Sinjskoj: „Dobra naša Majko, Čudotvorna Gospe Sinjska, od srca ti zahvaljujemo za bezbrojne darove i milosti kojima stoljećima obasipaš hrvatski narod. Molim te, milostiva naša Majko, da i nas, članove Vojne biskupije u Republici Hrvatskoj, štitiš i zagovaraš. Najprije te molimo za ustrajnost u vjeri, da živimo sukladno svom krštenju i drugim sakramentima. Preporučujemo Gospe Sinjska tvom zagovoru sve hrvatske vojnike, policajce, vatrogasce, branitelje i svakog stanovnika naše lijepe Domovine. Posvećujemo ti svoja srca i duše, misli i osjećaje, riječi i djela, sve svoje dobre namjere i želje, sav svoj rad i svaki trenutak života. Prikazujemo ti danas, na ovom hodočašću, svoju posebnu molitvu za pravedni mir u Ukrajini i cijelom svijetu. Isprosi blagoslov svima nama. Udijeli nam blagodat obiteljskoga, nacionalnog i vjerničkog zajedništva kao predokus zajedništva s tobom u Kraljevstvu tvog Sina koji s Ocem i Duhom Svetim vlada po sve vijeke vjekova.“

U završnoj riječi gvardijan fra Marinko rekao je da se na ovom hodočašću prisjećaju svih onih koji su prinijeli svoj život na oltar domovine te „da nas njihova žrtva i ljubav obvezuju da nikad svoje poslanje i svoju domovinu ne iznevjerimo nego da budemo na ponos svome hrvatskom rodu.“

Nadbiskupu Vukšiću na kraju mise darovana je fotomonografija „Zauvijek okrunjena“, a biskupu Bogdanu svijeća s likom Čudotvorne Gospe Sinjske.