Dijalog i interdisciplinarnost u vjeronaučnoj nastavi

To je ujedno treći i posljednji ovogodišnji stručni skup s istom temom, a nazočilo mu je stotinjak vjeroučitelja. Stručni skup uime domaćina otvorila je savjetnica u Uredu za vjeronauk Ivanka Petrović, a moderirala je viša savjetnica iz Agencije za odgoj i obrazovanje, dr. sc. Gordana Bardužija, uz podršku višeg savjetnika Dalibora Adžića.

Online se priključio i prvo predavanje održao prof. dr. sc. Ivan Šarčević, koji je govorio o vjeri i kulturi. Danas, prema njemu, postoji određena sumnja u čovjeka koja ide sve do prezira čovjeka. Živimo u vrijeme kad se dogodio određeni lom vjere i kulture; kultura se želi emacipirati, ali i dalje ona ostaje forma u koju religiozni sadržaj želi ući. Stoga kršćani žele biti u svijetu, ali ne od svijeta, bez koristoljublja i želje da ovladaju svijetom. Opasnost je tu koja se otvara pred kušnjom fascinacije zlom i dvostruke moralnosti (licemjerja), odsutnosti samokritike i bahatosti. Rješenje predavač vidi u prijelazu od “instinkta samoodržanja” u “instinkt suosjećanja”, solidarnosti. Za to nudi 4 nova stila života:  senzibilizirati ljude (učenike) za transcendentno, probuditi u njima čežnju za Bogom; ostvariti solidarnu slobodu koja podrazumijeva osjetljivost za druge; dugoročnu odgovornost koja za suca vlastite savjesti postavlja Boga; njegovanje kulture svakodnevne postojanosti.

Drugo je predavanje održao zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, s naglaskom na umjetničkom izričaju koje stupa u dijalog s kulturom i čovjekom. Umjetnost širi obzore i ujedno traži smisao koji će povezati sve cjeline života prema uzdignuću ljudskosti. Kršćani su u tom smislu u napetosti brige za svijet i relativiziranja Svetog, uvijek u perspektivi pobožanstvenjenja čovjeka prema Bogu koji je postao čovjekom. Moderno doba definira se ponekad kao zrelost čovječanstva, a više je adolescencija, ističe biskup. Čovjek je postao zatočenikom borbe za vlastitu slobodu, dok s druge strane susreće pandemiju, potrese, rat – što dokazuje koliko je čovjek lomljiv. Tako ni umjetnost više nije lijepa, nego teži tome da bude izazovna i propitujuća. Kršćanin pak u umjetnosti traži susret, original, izvornost, komunikaciju s otajstvom. Kao primjer predložio je skladbe Franza Schuberta (Fantazija u F-molu i Fantazija u C-duru) u kojima se promatra trajno započinjanje melodije, kao što i čovjek vječno traga za domom – a glazba u tom smislu kroz apstraktnost ulazi u dijalog s trancendentnim.

Prof. dr. sc. Ante Crnčević održao je predavanje u kojem je promatrao liturgiju kao način dijaloga, osobito danas, u vrijeme kad se traži instant-duhovnost kroz instant-komunikaiju. U odnose s Bogom nastojimo unijeti komunikaciju koja je vlastita nama ljudima. U odnos pak s Bogom, smatra prof. Crnčević, treba unijeti slušanje, osluškivanje, dopustiti Bogu da kroz tišinu govori. Ta se umjetnost danas gubi pod navalom mogućnosti izricanja sebe – osobito u digitalnim oblicima. Dijalog počinje slušanjem, ističe predavač, što potkrepljuje kroz tri koraka: slušanje (polazište je starozavjetna Božja objava u Pismima), osamu (koja drugome daje prostora) te zajedništvo (kao pripadnost koja proširuje vidike). S druge  strane, liturgijski se dijalog ostvaruje kroz četiri koraka: liturgijsko odreknuće (jer počiva na ozbiljenju otajstva vjere, jer izmiče čovjekovoj kontroli); kroz odnos komunikacije i vremena (liturgijska aktualnost zbiva se u prošlosti, a završava u budućnosti); liturgija je služenje daru koji nam se komunicira; tiče se čitavog ljudskog bića. Cilj je stoga podložiti čovjeka dinamici slavlja i u njemu pobuditi slavlje vjere, zaključuje profesor.

Dobre primjere iz prakse prikazali su Anita Ramljak, Ivanka Osmak i dr. sc. Petar Smontara, vjeroučitelji savjetnici koji su u kratkom vremenu uspjeli pokazati dio svojeg radnog iskustva, izvješteno je na mrežnoj stranici Zagrebačke nadbiskupije.