Sve okupljene pozdravio je v. d. prodekana za znanost i međufakultetsku suradnju izv. prof. dr. sc. Šimo Šokčević, koji je i predstavio samoga predavača. Tijekom predavanja predstavljana je i istoimena doktorska disertacija doc. dr. Ćurića.

Tematsko područje vidljivo je iz samoga naslova. Predavač je istraživao suodnos između suvremenoga umjetničkog stvaralaštva i teološke dimenzije kršćanskoga bogoslužja. Liturgija bitno utječe na suvremenu sakralnu umjetnost. Umjetnost, s druge strane, nije jednostavno ures ili vanjska forma, nego konstitutivna dimenzija liturgije. Cilj sakralne umjetnosti je dvostruk: izražava svetost i „sudjeluje“ u liturgijskom događanju, ali isto tako „oblikuje“ liturgiju stapajući se sa samom liturgijskom obrednošću, istaknuo je doc. dr. Ćurić.

Dva su temeljna motiva istraživanja ove teme, pojasnio je predavač i rekao: „Prvi je motiv znanstvene naravi jer se primjećuje potreba znanstvene obrade odnosa između umjetnosti i liturgije, posebno glede pitanja obnove postojećih starih crkava i izgradnje novih. Drugi je motiv kontekstualne naravi i na neki je način osoban.“ Za vrijeme pisanja doktorske disertacije, predavač je bio župnik Župe bl. Alojzija Stepinca u Slavonskom Brodu gdje se morao brinuti za izgradnju nove župne crkve i drugih objekata župe. Upravo se zato odlučio baviti tom problematikom kako bi bio spreman suočiti se s tim izazovima.

U teorijskom okviru cilj rada bio je znanstveno istražiti polazišta, primjene i perspektive dijaloga suvremene umjetnosti i liturgije koristeći relevantne teorije, vrela i rasprave. U praktičnom dijelu željelo se utemeljiti i obrazložiti primijenjene kriterije koji će koristiti kod projektiranja novih ili kod obnove postojećih crkava onima koji skrbe o liturgijskim prostorima ili samim umjetnicima i arhitektima, pojasnio je doc. dr. Ćurić i predstavio jedan od primjera koje je istražio u svojoj doktorskoj disertaciji kako bi konkretizirao ono što je govorio.

Navedeni primjer jest glavni oltar hvarske katedrale. Predavač je ukratko objasnio liturgijsku važnost oltara i razliku smještaja oltara u pretkoncilskim i koncilskim crkvama. „Upravo je glavni oltar hvarske katedrale primjer suvremenog oltara u staroj crkvi. Izgradio ga je hrvatski kipar Kuzma Kovačić 1993. godine. Oltar je pravokutna oblika, a na prednjoj strani dominira sunčani križ. Monumentalni blok isklesan je od bračkog kamena „dračevice“, dimenzije 102 cm x 200 cm x 120 cm. Oltar je stamen i snažan, a ipak zrači svojevrsnom liričnošću, koja mu daje poetičnu lakoću. Bjelina i uglačanost odaju suzdržanu mirnoću“, opisao je doc. dr. Ćurić ističući kako je oltar u pravom smislu te riječi „katedralan“, monumentalan, jer se za stolom Gospodnjim okuplja cjelokupna crkvena zajednica trootočke biskupije.

Doc. dr. Ćurić izlaganje je zaključio naglašavajući opravdanost nakane te disertacije, a ona je „pridonijeti ispravnom i konkretnom poboljšanju dijaloškoga odnosa Crkve i umjetnosti, pri čemu će i jedna i druga strana, čuvajući i njegujući svoju izvornu bit, ali i uzajamni dijalog, slijediti vrlo važno načelo sjedinjenosti i nepomiješanosti.“