„I porodi sina svoga, Prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.“ (Lk 2, 7)

Predraga braćo i sestre u Kristu Isusu!

Dragi ljudi otvorena srca i dobre volje!

Svoju neizmjernu ljubav, brigu i pažnju, Bog Otac pokazao nam je utjelovljenjem svoga Jedinorođenoga Sina Isusa Krista. Događaj utjelovljenja, kako nam ga opisuje sv. Luka evanđelist, sažimlje u sebi svu dramatičnost povijesti spasenja. S jedne strane Božja brižnost i milosrdna ljubav prema čovjeku, a s druge pak strane čovjekova neosjetljivost i neprepoznavanje milosnoga trenutka kojim ga daruje Bog.

Što znači prepoznati Boga i Njegovu blizinu vidimo u životu Djevice Marije koja je pristala da je Bog uključi u svoj plan spasenja čovjeka, da je osjeni Sila Svevišnjega, Duh Sveti (usp.: Lk 1, 35) i da tako svijetu rodi Spasitelja. I sveti Josip je otvorio svoje srce i pridružio se Mariji, svojoj zaručnici, u posvemašnjem predanju i brizi za Dijete koje je došlo izvršiti volju Očevu i rodilo se od Djevice „radi nas i radi našega spasenja“ kako molimo u Vjerovanju, ili kako nam to prekrasno izriče božićna pjesma: „S neba siđe dolje radi grešnika, rodi se u štali radi čovjeka“.

Svratište u kojem nije bilo mjesta za Mariju, Josipa i još nerođenog Isusa, zapravo nam predstavlja sve one ljude koji nemaju ni oka ni srca za čovjeka. Zašto? Zato jer su u svome životu „marginalizirali“ Boga, jer su Ga ostavili negdje po strani ili čak posve odbacili. Na taj su način otvorili prostor samodostatnosti i okrenutosti prema samima sebi. Oni, na žalost, ne vide nikoga: ni oca ni majku, često ni svoju vlastitu djecu, ni brata ni sestru, ni prijatelja ni susjeda, ni čovjeka u nevolji ni ti onoga kojemu treba pomoć da bi preživio. Kakav je to čovjek koji nema poštovanja ni brižnosti za trudnu ženu i novi život koji je začet u njezinoj utrobi? Veliko Rimsko Carstvo cvalo je dok su muškarci na cesti skidali pokrivalo s glave i klanjali se trudnoj ženi koja pod svojim srcem nosi novi život. Kad je toga nestalo i kad se rimsko društvo prepustilo sebičnom iživljavanju u svim vrstama poroka i izopačenosti, propalo je i urušilo se samo u sebe. Sa zebnjom u srcu pitamo se ne ide li Europa sličnim putem?

A gle čuda, Dijete Isus, koji po Mariji dolazi na svijet, ne traži ništa za sebe, On dolazi zato da potraži i dotakne upravo one koji su daleko od Boga, koji se guše u vlastitoj sebičnosti i propadaju zarobljeni brigom za ovozemaljsko, opijeni ovim svijetom koji obećava neizmjerno, a daje samo ono što iza sebe ostavlja gorčinu i besmisao.

Jesmo li mi sami „svratište“ iz Evanđelja, na čija vrata Marija i Josip uzaludno kucaju, ne bi li našli smještaj za sebe i malenoga Isusa? Ostajemo li ravnodušni kad vidimo čovjeka u potrebi, bez obzira tko on bio? Prevladava li u našem razmišljanju osjećaj prevelikog straha za vlastitu sigurnost i komociju do te mjere da u našem životu i životnom prostoru nema mjesta za ljude u potrebi i nevolji?

Hrvatsko društvo, kao i društva mnogih europskih zemalja, suočeno je s ozbiljnim nedostatkom ljudi za svoje normalno funkcioniranje. Dolazit će novi ljudi s raznih strana svijeta tražeći bolji život ili novi dom, kao što su to, nažalost, bili prisiljeni tražiti mnogi Hrvati u prošlosti i dan-danas. Hoćemo li znati u tim ljudima prepoznati malenoga Isusa koji sa svojom Majkom i poočimom Josipom traži smještaj i dom?

Božićni nas blagdani pozivaju upravo na to da prepoznamo Boga u malenom novorođenom Isusu u jaslama i da s Njim zajedno otvorimo svoja srca za one koji su u potrebi, prije svega za one koji su nam najbliži. Pri tome ne smijemo zaboraviti one koji su daleko od Boga, da ih božanskom ljubavlju i milosrđem dovedemo do jaslica gdje će naći Onoga koji ih traži i koji će ispuniti sve praznine njihovih života.

Svima Vama želim obilje božićne radosti i mira, obilje sreće i topline u Vašim srcima, domovima i obiteljima. Radujmo se zajedno Novorođenom Spasitelju i dopustimo Mu da nam ispuni naše živote svojom blizinom, koja daje nadu i stvara ozračje istinske blizine sa svakim čovjekom, koji u Njemu postaje moj bližnji.

Sretan Vam i blagoslovljen Božić te milosnim darom Božjim ispunjena 2019. godina!

Bjelovar, o Božiću 2018.

†Vjekoslav Huzjak

biskup bjelovarsko-križevački