Oče Ibrahime, ni u jednom drugom ratu nije bio tako visok postotak dječjih žrtava. Možete li nam pomoći da shvatimo zašto?

Vjerujem da je to uglavnom zato što su obitelji u Gazi obično velike, a stanovništvo vrlo mlado. Iako je teško odrediti točne razloge, duboko sam upoznat s bolom roditelja u Gazi koji su izgubili dijete—i često više od jednog. Ubijanje nedužne djece, koja su nevina i nesposobna nauditi, mrlja je koju čovječanstvo nikada neće moći izbrisati iz svoje povijesti. Sam broj ubijene djece u Gazi je užasavajuć i vrlo je teško pomisliti na ožiljke koje će toliki preživjeli nositi – u svojim tijelima, srcima i umovima – do kraja života. Mediji manje izvještavaju o porastu nasilja na Zapadnoj obali, gdje je također sve više mrtvih, ozlijeđenih i uhićenih. I tamo su mnoge žrtve djeca.

Brojke palestinskog Ministarstva zdravstva su zapanjujuće: 15.613 ubijene djece i njih 33.900 ranjene od početka rata. Među njima je i 876 novorođenčadi i 4.110 djece do pet godina. Nema podataka o broju siročadi. Imate li kakvih informacija? Za koliko se djece vjeruje da su ostala bez roditelja? Tko se brine za njih?

Procjene pokazuju da je oko 20.000 djece ostalo siroče. Nažalost, taj bi broj mogao porasti, budući da ne znamo koliko je tijela još zakopano pod ruševinama. Rečeno mi je da se u mnogim slučajevima starija djeca brinu o svojoj mlađoj braći i sestrama, preuzimajući odgovornosti odraslih. Jedna od velikih tragedija ovog rata je to što ne možemo pomoći: humanitarna pomoć ne može proći, a samo je nekolicini volontera dopušteno ući u Gazu – i to tek nedavno. Poražavajuće je biti toliko blizu, a tako nemoćan.

Prošlog proljeća radili ste s talijanskom vladom kako biste organizirali liječenje više od 200 ranjene ili bolesne djece iz Gaze u talijanskim bolnicama. Uspjeli ste ih izvući kroz Egipat. Mislite li da bi se slični napori mogli ponoviti?

Od kraja siječnja 2024. više od 200 djece primile su bolnice u Italiji. Čak i posljednjim tjednima, zahvaljujući privremenom prekidu vatre, više djece iz Gaze stiglo je preko Egipta. U studenom 2023., nakon jutarnje audijencije kod Svetog Oca, posjetio sam naše prijatelje u bolnici Bambino Gesù. Njihova velikodušnost – prvo kao roditelja, a zatim kao liječnika i administratora – otvorila je vrata pomoći ovim mališanima. Talijanska vlada je aktivirala sve moguće diplomatske kanale da se to dogodi. Nikada neću prestati zahvaljivati ​​talijanskom narodu na njihovoj velikodušnosti. Znam da su i druge europske zemlje prihvatile bolesnu djecu iz Gaze i nadam se da će ih biti još više. Popis djece kojoj je potrebno liječenje vrlo je dug, ali izvući ih nije lako. Primirje – ili još bolje, kraj rata – moglo bi spasiti živote djece koja su već tako duboko ranjena.

Osobno ste pomogli mnogima od te djece. Postoje li neke posebne priče koje su vam ostale u sjećanju? Želite li podijeliti neke posebno dirljive slučajeve?

Zajedno s talijanskim ministrom vanjskih poslova Antoniom Tajanijem dočekao sam većinu djece kada su stigla u Italiju. O djeci smo pričali dok smo ih čekali u zračnoj luci, no nakon što smo čuli njihove priče od roditelja i skrbnika, ostali smo bez riječi. Kasnije sam ih posjećivao u bolnicama i pratio njihov oporavak. Upoznao sam jednog dječaka koji je došao s teškim ozljedama noge – vidio sam ga kako ponovno hoda nakon složene operacije. Mlada djevojka koja se bori s rakom sada je puno bolje, ali kad je stigla, liječnici su me upozorili da je u kritičnom stanju. U Italiji su ova djeca dobila i medicinsku skrb i ljubav. Neki već govore talijanski. Kada me pozovu, konačno mogu čuti mir u njihovim glasovima – hvala Bogu.

Prošlih godina vodili ste veliku inicijativu za posvajanje siročadi ili napuštene palestinske djece u Italiji, posebno u okolici San Marina i Umbrije. Neka od te djece sada su odrasli muškarci i žene. Sjećate li se nekoga od njih? Može li se pokrenuti slična inicijativa za djecu Gaze? Jeste li započeli rasprave u Italiji?

Nedavno smo obilježili 25. godišnjicu inicijative Project Smile u San Marinu. Bio je to projekt koji je snažno želio nadbiskup Pietro Sambi, tadašnji apostolski delegat u Jeruzalemu, koji mi se duboko urezao u sjećanje. Dvijetisućite su bile godine intenzivnih sukoba u Svetoj Zemlji i zajedno smo uspjeli izgraditi pravi most solidarnosti: mnoga su djeca iz Betlehema posvojena od strane obitelji u San Marinu. Često sam ih sretao tijekom godina – sretni su i voljeni. Kasnije je postalo nemoguće nastaviti inicijativu u San Marinu. Međunarodna posvojenja također su postala teža u Italiji. Ali potreba da se siročad smjesti u obitelji pune ljubavi – obitelji koje im mogu ponuditi budućnost – veća je nego ikad. Volio bih da mogu pomoći u povezivanju djece bez roditelja s ljudima spremnima da ih dočekaju i formiraju lijepe obitelji, uvijek u okviru zakona i uz puno poštivanje zaštite djeteta. Do sada to nije bilo moguće. Ali nadamo se i molimo.

Nekoliko ste se puta susreli s papom Franjom kako biste razgovarali o djeci. Što vam je rekao o toj temi?

Posljednji sam put susreo Svetog Oca 3. veljače, samo deset dana prije njegove hospitalizacije u bolnici Gemelli. Papa Franjo je sazvao summit o djeci, okupivši čelnike i institucije iz cijelog svijeta pod snažnim naslovom: „Volimo ih i štitimo ih“. Nakon summita osobno se susreo s djecom koja su u Italiju došla iz ratnih područja. Djeca iz Gaze su mi rekla da su srela djeda punog ljubavi koji ih je gledao dobrim očima. Tijekom njegovih dvanaest godina kao pape, imao sam mnogo prilika razgovarati s njim, a u posljednje vrijeme ti su trenuci sve češći. Svaki put pita kakva je situacija u Svetoj Zemlji – kako žive ljudi, a posebno djeca. Papi Franji je jako stalo do budućih generacija. Njegova vizija njege i zaštite djece dolazi do izražaja u svemu što radi: on je otac—budan, pravedan i suosjećajan. Uvijek me ohrabrivao u radu za djecu, posebno kada je riječ o njihovom obrazovanju i promicanju mira.

Od nastavka rata prošlog utorka, broj ubijene djece je naglo porastao—130 samo prve noći. Kakve vijesti primate iz Gaze?

Nažalost, broj je već porastao, a ako nasilje ne prestane, rasti će i dalje. Vijesti koje dobivam iz Gaze duboko su zabrinjavajuće. Nastavak borbi bio je iznenadan i izuzetno nasilan. Ovo je sveto vrijeme u Svetoj Zemlji: za muslimane je ramazan, a za kršćane korizma. Ovo su vremena kada ljudi obično poštuju obrede, liturgije i tradiciju drugih. Slušanje o tolikoj smrti i razaranju tijekom ovog vremena posebno je bolno. Smrt nevinih ljudi uvijek je duboko bolna.

Ovdje u Europi postoji duboko suosjećanje za ono što ta djeca prolaze. Što možemo učiniti da podržimo vitalni rad koji vi i drugi radite u Palestini?

Diljem svijeta ljudi suosjećaju i nježni su prema djeci. Osjećaju odgovornost da se zaštite njihova prava, budućnost i osnovne potrebe. Ono što je tako šokantno je da se čini da ovaj osjećaj uopće nedostaje kod onih koji ovoj djeci uzrokuju toliko boli i smrti. Kao vikar Kustodije Svete Zemlje, koja više od 800 godina čuva Sveta mjesta i živo kamenje koje ih nastanjuje, mogu reći da nudimo posao, obrazovanje, stanovanje i podršku u mnogim oblicima. Posljednjih godina suočili smo se s još većim izazovima zbog rata, stalnih napetosti i pandemije. Naš trud podupire Providnost i velikodušnost dobročinitelja, koji nam pomažu u služenju djeci i Svetoj zemlji. Nadam se da će ovogodišnja kolekta Velikog petka za Svetu zemlju biti još izdašnija nego li do sada. Iznad svega, oslanjamo se na molitve svih ljudi – kako bi dragocjeni dar mira mogao uskoro doći do djece posvuda. Neka ih Betlehemsko Sveto Dijete štiti, krijepi i čuva njihov osmijeh.