Svećenici su u vremenu covida-19 iskusili različite oblike svećeničkoga služenja. U međunarodnom istraživanju (Italija, Poljska, Hrvatska, Srbija, BiH) produbljena su neka pitanja koja se odnose na osobna proživljavanja svećenika za vrijeme različitih ograničenja, kako s osobnoga, tako i s pastoralnoga pogleda. Autor smatra kako se dijeleći doživljena iskustva može dati doprinos sadašnjosti, ali i budućnosti u pogledu trajne svećeničke formacije. U istraživanju se proučavala dobrobit svećenika u njegovoj osobnoj i socijalnoj dimenziji (posebno onoj koja se tiče njegove službe shvaćene kao poslanje/predanost/poziv). Dok je s jedne strane pokušalo se otkriti značenje dobrobiti, s druge strane mogući su i znakovi malaksalosti, koji su očitiji u kriznim vremenima (kao što je covid-19). Crkva uvijek nastoji čitati znakove vremena pred Bogom s povjerenjem i s nadom. U isto je vrijeme pozvana raditi na pastoralnom području za dobro svih vrednujući tako pojedinačne sposobnosti svakoga pojedinoga svećenika. Upravo je to smjer ovoga istraživanja. Istraživanje je provođeno u studenom i prosincu 2020. godine, te je dr. Bošnjaković iznio podatke istraživanja koji se odnose najviše na katoličke svećenike koji djeluju u Hrvatskoj, te potom u BiH te Srbiji. Istraživalo se poteškoće s kojima su se na pastoralnom području susreli svećenici, potom kako su vidjeli vlastito blagostanje-dobrobit, te koliko su u isto vrijeme suosjećajni kako prema drugima tako i prema samima sebi, svjesni kako je svećenik po svojoj službi usmjeren na druge ljude. Željelo se istražiti relacijsku i pastoralnu dimenziju svećenika, njegovo planiranje i sposobnost donošenja odluka karakteriziranih vrijednostima suosjećanja i predanog poslanja koje bi trebalo biti u skladu s njegovim vlastitim mogućnostima, očekivanjima i motivacijama. Ti se izazovi uvijek iznova iščitavaju u dinamičnoj brizi za Crkvu i s Crkvom, u ponajviše u pogledu pastoralne brige za vjernike.

Dr. Bošnjaković u predavanju je prvi put javnosti predstavio rezultate istraživanja o temi „Dobrobit svećenika u vrijeme covida-19: biti u odnosu sa sobom, s drugima i s Bogom. Formativno-odgojni pristup“. Istraživanje je provedeno u studenom i prosincu 2020., vodio ga je prof. Zbigniew Formella, a na njemu su radili i dr. Josip Bošnjaković, dr. Piotr Kwiatek, dr. Anna Pecoraro i dr. Anthony Isacco.

U istraživanju je do sada sudjelovalo oko 1100 svećenika, među kojima 340 iz Poljske, 312 iz hrvatskog govornog područja i oko 450 u Italiji. Od svećenika koji su sudjelovali u istraživanju na hrvatskom jeziku 212 ih je iz Hrvatske, 54 iz BiH, 17 iz Srbije, 16 iz Italije i ostalih 12. Istraživanje je imalo četiri dijela: prvi je bio pastoralni, drugi se odnosio na skalu psihološke dobrobiti, treća je bila ljestvica samo-suosjećanja i četvrta je Santa Clara kratka skala suosjećanja.

Prema rezultatima istraživanja oko 70 posto svećenika se ne slaže s odlukom o zatvaranju crkava za redovita liturgijska slavlja u vrijeme covida-19. Sakramentalna služba s ljudima u vrijeme zatvorenih crkava nedostajala je 78,5% svećenika. Dr. Bošnjaković taj je rezultat popratio komentarom da mu je jedan svećenik rekao da svećenik bez vjernika i nije baš svećenik. Oko 80% svećenika odvojilo je više nego uobičajeno vremena za molitvu. Oko 70% svećenika je istaknulo da su zahvaljujući stečenom iskustvu naučili nove načine upravljanja i organiziranja svećeničkog života koji bi im u budućnosti mogli pomoći pri suočavanju sa sličnim situacijama.

Dr. Bošnjaković zaključio je da su odgovor na patnju i na krizu u svijetu u kojoj se nalazimo različite nijanse ljubavi.