Dr. Dugalić: U čemu je današnji svijet zatvoreni svijet?
Foto: IKA // dr. Vladimir Dugalić
Dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu izv. prof. dr. sc. Vladimir Dugalić održao je predavanje „U čemu je današnji svijet zatvoreni svijet?“ na simpoziju „Fratelli tutti. Poziv na socijalno prijateljstvo i sveopće bratstvo“ u četvrtak 23. rujna u Zagrebu.
Dr. Dugalić je u predavanju obradio prvo poglavlje enciklike „Sjene zatvorenog svijeta“.
Istaknuo je da osam godina od izbora za rimskog prvosvećenika, papa Franjo piše encikliku u kojoj stavlja u središte jednu od središnjih misli svoga učiteljstva. O važnosti bratstva progovorio je već u nastupnom govoru kada je pred prepunim Trgom sv. Petra istaknuo da je odnos biskup-narod kao „put bratstva“ te izrazio želju da molimo jedni za druge, molimo za cijeli svijet da bi postao jedno bratstvo, kazao je dr. Dugalić.
Temeljno polazište pape Franje možemo pronaći u duhovnim vježbama sv. Ignacija koji ističe da za svijet trebamo moliti kako bi ga mogli promatrati na način kako ga Bog vidi, odnosno da u svijetu u kojem pronalazimo različite nacionalnosti vidimo osobe koje su različite po boji kože ili njihovu stanju te u broju 31 ističe kako danas vlada ozračje u kojem se čini da udaljenost između opsjednutosti vlastitim blagostanjem i zajedničke sreće čovječanstva postaje sve većom, čak nas tjera na pomisao da je između pojedinaca i ljudske zajednice u tijeku pravi raskol. Jer jedno je osjećati se prisiljenim živjeti zajedno, a drugo cijeniti bogatstvo i ljepotu sjemenja zajedničkog života koje se mora zajedno tražiti i njegovati, podsjetio je dr. Dugalić.
Prvo poglavlje enciklike „Sjene jednog zatvorenog svijeta“ koje ima 55 brojeva prof. Dugalić prikazao je analizirajući stanje, govoreći o uzrocima i posljedicama te mogućnostima.
Govoreći o mogućnostima, istaknuo je da je zanimljivo promišljanje pape Franje o dinamici odnosa. Svaka nova generacija mora prihvatiti borbe prethodnih generacija kao svoje vlastite i voditi ih prema višim ciljevima. Naime, ljubav, solidarnost, pravednost, ne može se postići jednom za uvijek nego ih se mora stjecati svaki dan iznova. Nemoguće je zadovoljiti se onime što je već postignuto u prošlosti, stati i u tome uživati. Moramo postati jedna obitelj u kojoj se brinemo jedni o drugima i koja živi u zajedničkom domu. Gajiti nadu, ona je u nas usađena jer čovjek želi ostvariti sebe u punini, a samo istina, dobrota, pravda i ljubav mogu ispuniti ljudsko srce.