Sugovornik se osvrće na niz pitanja, primjerice tko su organizatori prosvjeda, tko ih podupire, kakvu realnu podršku i domet imaju. Tako je Glas Koncila na samoj naslovnici izdvojio sugovornikove riječi kojima upućuje s jedne strane na ozbiljnost prosvjeda, a s druge ih relativizira: „Procjenjuje se da je u cijeloj zemlji prosvjedovalo oko 430 tisuća ljudi, od čega je na najvećem prosvjedu u Varšavi bilo oko 100 tisuća sudionika. Ipak, važno je podsjetiti da je građansku zakonsku inicijativu podnesenu parlamentu 2016. godine, kojom se predlagala potpuna zabrana pobačaja, potpisalo više od 800 tisuća poljskih građana“.

Jedna od sugovornikovih izjava također glasi: „Nema sumnje da je Katolička Crkva sada na vatrenoj liniji“. Obzirom da je Poljska zemlja koja, kad je u pitanju zaštita ljudskoga života od začeća, u ovome trenutku i na političkoj, zakonodavnoj razini odudara od europske glavne struje – možda je i prethodnica promjene prevladavajuće paradigme – sugovornik je govorio i o pritisku iz EU-a, o tome može li Poljska računati na saveznike, a dotaknuo se, osvrćući se na jednu objavu predsjednice Europske komisije, i prevladavajućeg prosvjetiteljskog koncepta društvenog napretka. „Važno je podsjetiti se da je poimanje jednosmjernoga napretka, koje je tipično za prosvjetiteljstvo, ideološke naravi. ‘Gurati naprijed’ ne znači nužno razvijati pobačajno pravo, bez obzira na to kakvo bilo uvjerenje Ursule von der Leyen. Štoviše, gurati naprijed može značiti – kao u slučaju smrtne kazne – bolje razumjeti, na temelju jasnih znanstvenih spoznaja, početak ljudskoga života i bolje ga štititi u njegovoj prenatalnoj fazi. Povijest nije završila. A poljska povijest, i to prilično bliska – mislim na pad komunizma – pokazuje da je nemoguće moguće“, rekao je sugovornik.