Foto: IKA // Izv. prof. dr. sc. Silvija Migles
Zagreb (IKA)
Izv. prof. dr. sc. Silvija Migles sa zagrebačkoga Katoličkog bogoslovnog fakulteta održala je predavanje „'Oružjem' dijaloga do socijalnog prijateljstva“ na simpoziju „Fratelli tutti. Poziv na socijalno prijateljstvo i sveopće bratstvo“ u četvrtak 23. rujna u Zagrebu.
Dr. Migles istaknula je da se uz socijalno prijateljstvo kroz encikliku pod različitim vidovima provlači i pojam dijalog. Premda se kaže da je dijalog uobičajeni pojam, u enciklici „Fratelli tutti“ njime se izriče specifični sadržaj i to napose kao puta koji vodi socijalnom prijateljstvu.
U prvom dijelu predavanja dr. Migles je ispitala sadržaj i ponudila tumačenje kovanice ‘socijalno prijateljstvo’ s posebnim naglaskom na viziju koju papa Franjo predlaže u socijalnoj enciklici „Fratelli tutti“. Istaknula je da se prema Papi socijalno prijateljstvo ne može razumjeti bez odnosa s bratstvom jer živjeti socijalno prijateljstvo je moguće tek ukoliko se polazi od bratstva, prepoznajući da smo svi braća i sestre, građani koji znaju raspolagati pravima u skladu s odgovornošću prema dužnostima, prema općem dobru. Potrebno je socijalno prijateljstvo za koje će papa Franjo reći da je to „ljubav koja se širi onkraj svih granica (…) u svakom gradu i u svakoj zemlji“ (FT 99). „Je li to samo san, lijepa želja ili utopijska misao, potaknula je na promišljanje dr. Migles, primijetivši da će i sam Papa reći: „U današnjem svijetu osjećaj pripadnosti jednoj ljudskoj obitelji blijedi, a san o zajedničkoj izgradnji pravde i mira čini se utopijom iz nekih drugih vremena“ (FT 30), no, „Svakog čovjeka prepoznati kao brata ili sestru i tražiti socijalno prijateljstvo koje uključuje – to nisu puke utopije“ (FT 180). Dr. Migles pojasnila je da ono što Papa naziva socijalnim prijateljstvom jest zajedništvo unatoč razlikama, „gdje svi rade za opće dobro“.
U drugom dijelu predavanja dr. Migles uputila je na činjenicu da je sadržaj dijaloga konstitutivni dio postkoncilskog socijalnog učenja Crkve premda je ta činjenica nedostatno ili slabo prisutna i u teologiji i u javnosti. U trećem dijelu prikazala je šesto poglavlje enciklike „Fratelli tutti“ u kojem papa Franjo izlaže stvarnost socijalnog dijaloga koji vodi životu socijalnog prijateljstva.
Pojasnila je da je za papu Franju bit socijalnog dijaloga: „Približiti se jedni drugima, očitovati svoje misli i osjećaje, slušati jedni druge, gledati jedni druge, upoznati se međusobno, razumjeti jedni druge i pronaći zajednički jezik – sve je to sadržano u jednoj riječi – ‘dijalog’ (FT 198) Želimo li graditi i živjeti socijalno prijateljstvo „moramo razgovarati“ (FT 198) i njegovati „sposobnost poštivanja gledišta drugoga, prihvaćajući mogućnost da sadrži legitimna uvjerenja ili interese“ (FT 203). Živjeti socijalno prijateljstvo i kulturu susreta, primjerice u narodu, znači „da smo kao narod oduševljeni idejom okupljanja, traženja dodirnih točaka, podizanja mostova, planiranja nečega što uključuje sve“ (FT 216).
Dr. Migles zaključila je da socijalno prijateljstvo kako ga shvaća papa Franjo predstavlja konkretizaciju dijaloškog usmjerenja Crkve i kršćana na konkretnu situaciju u kojoj danas živimo.