Koncelebrirali su umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak, kanonici Stolnog kaptola te svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova. Uvodeći u misno slavlje biskup Radoš rekao je kako su „obljetnice prilika da se osvrnemo unazad te vidimo koliko smo u proteklom razdoblju dopustili Gospodinu da ide s nama, a gdje smo i kada hodali sami, no obljetnice su i prilika da molimo Gospodina da naš život bude Njemu na slavu“.

U homiliji biskup Radoš prisjetio se riječi talijanskog biskupa Tonina Bella koji je umro na glasu svetosti te za kojeg je pokrenut postupak za proglašenje blaženim, a koji je jednom prilikom rekao da su ljudi anđeli, ali samo s jednim krilom. Mogu letjeti samo ako su zagrljeni.

Polazeći od ove slike biskup je podsjetio kako riječ Božja za biskupa kaže da su anđeli, ne zato što bi bili bolji i svetiji od drugih već zato što su Božji glasnici. No biskupi mogu letjeti, biti Božji glasnici samo združeni, zagrljeni s Bogom. Zbog toga Crkva svaki dan moli za svoga biskupa, moli u molitvi Crkve, ali i u mnogim pojedinačnim molitvama vjernog naroda koji u svoje molitve uključuje biskupa svjesni da biskup ne može sam, da mu je potrebna molitvena podrška kako bi bio okrenut nebu, da može letjeti i naviještati Radosnu vijest.

Biskup koji kao čovjek ima samo jedno krilo može letjeti samo ako svoj život, svoje snage združi sa svojim suradnicima, svećenicima: „samo u zajedništvu s njima može letjeti, može naviještati Evanđelje. Tamo gdje nema zajedništva, tamo gdje nema iste misli, Božje misli, gdje nas Bog ne vodi, tamo nismo autentični navjestitelji Riječi Božje“. Svećenici svaki dan mole za svog biskupa svjesni da tek u zajedništvu s njime mogu izvršiti svoje poslanje jer tako je to htio Onaj koji nas je stavio na zajednički put, rekao je biskup te zahvalio svećenicima na molitvama koje za njega upućuju Bogu.

U stvarnosti Crkve također postoje dva, zaređeni službenici i vjernici koji također u svom zajedničkom poslanju naviještanja Radosne vijesti trebaju zajedništvo. Bez njega nema izdizanja iz svakodnevnog, nema pogleda prema nebu, nema visina, nema puta prema Bogu.

Na završetku homilije biskup Radoš zahvalio je svima na molitvama za njegovu službu te zaključio molitvom Bogu da mu dadne milost da bude krilo koje neće zatajiti, da računa, pridobiva i njeguje zajedništvo sa svećenicima i povjerenim mu vjernicima.

Na kraju misnog slavlja biskup Radoš podsjetio je kako biti biskup znači služiti, služiti Bogu u zajedništvu sa svećenicima i vjernim narodom Božjim. Biskup Radoš zahvalio je najprije umirovljenom biskupu Josipu Mrzljaku, zatim svećenicima, svojim najbližim suradnicima, te svim svećenicima Varaždinske biskupije kojima je poručio: „svaki dan molite za biskupa, ustrajte u tome i biskup moli za vas“. Zahvalio je i redovnicama i vjernicima te im poručio „da smo svi na istom putu gdje služeći Gospodinu želimo svojim životom u ovom svijetu ostaviti trag Njegove riječi i Njegove radosti“.