Kao i svake godine skupina vjernika iz Vela Luke došla je pješice u Blato i blaženoj Mariji Propetoga donijela svoje zahvale, molitve i vapaje. Nakon molitve žalosnih otajstava krunice, uz blaženičine misli, koja su predmolile članice molitvene zajednice »Bl. Marija Petković« i Trećega reda sv. Franje (OFS), euharistijsko slavlje u samostanskom dvorištu uz blaženičino svetište predvodio je don Mario Karatović, župnik Župe sv. Josipa u Vela Luci. U koncelebraciji je bio vlč. Ivan Matijević, pastoralni suradnik u Centru za pastoral mladih »Ivan Pavao II.« u Sarajevu, a vlč. Robert Jugović, župnik Župe sv. Ivana Krstitelja u Županji bio je na raspolaganju vjernicima za sakrament pomirenja. Liturgijsko je pjevanje predvodio župni zbor »Don Ivo Oreb« iz Vela Luke pod vodstvom Tončija Oreba.

Predslavitelj je okupljene zapitao koja im je misao iz evanđeoskoga ulomka najviše zapela za uho. Pretpostavio je da bi to mogla biti ona da ne treba zdravima liječnika nego bolesnima. Evanđeoski ulomak opisuje Isusov poziv Mateju. Isus prolazi kraj Mateja koji sjedi za stolom i naplaćuje porez koji sam određuje koliki će biti, mimo onoga što traže Rimljani, i tako zarađuje za sebe. Matej gleda Isusa i u sebi promišlja: »Što da činim? Je li u redu ovo što ja radim?« Isus pozna Matejeve misli i govori mu: »Pođi za mnom!« Mateja su njegovi sumještani doživljavali kao grešnika jer je ubirao novac za okupatora. Isus to zna i zato u njemu gleda onog stvarnog, istinskog Mateja koji želi biti drukčiji, koji želi činiti ono što je pravo. Stoga je propovjednik istakno: »Poticaj je to i nama da u sebi spoznamo istinu o svojim ovozemaljskim željama. Jesu li one uistinu Božje? I jesu li u skladu s našom savjesti? Bog nas je obdario savješću koja nas propituje jesmo li nešto dobro učinili, je li u redu to što radimo. Često kao slabi ljudi imamo svoje želje, svoja htjenja, želju da svoj život organiziramo kako nama odgovara, a ne pitamo se što je uistinu ono Božje. Isus je probudio Matejevu savjest i on ostavlja svoj stol za kojim je sjedio i ide za Isusom. Svakom je Isusovu pozivu, o kojem znamo iz svetopisamskih tekstova, prethodio neki događaj. Tako je i Matej bio prisutan kad je Isus ozdravio uzetoga čovjeka. Isus kaže da mu je milosrđe milo, a ne žrtva; ono što je unutra u čovjeku, to mu je važno, a ne ono što se pokazuje izvana i što se može drugima ponuditi. Treba se odreći sebe i svojih interesa, usklađivati se s Božjom voljom. I u životu blažene Marije Propetoga jedno je bila želja njezinih roditelja, a drugo njezina osobna želja koju joj je Gospodin nadahnjivao i ostvario pod mudrim, očinskim vodstvom biskupa Josipa Marčelića. Ona se uskladila s tom voljom i zato je uspjela učiniti velika djela. Molimo blaženičin zagovor da nam pomogne uočiti Božju volju u našem životu i da nam pomogne uvijek rasuditi Božju volju od naših želja«.

Euharistijsko slavlje zaključeno je  procesijom u svetište s blaženičinim moćima i molitvom za njezin zagovor, te blagoslovom, nakon čega su vjernici mogli ostati u osobnoj molitvi.