U homiliji p. Petrović osvrnuo se na tekst Evanđelja, istaknuvši važnost i značenje duhovnog i obiteljskog poziva. Između ostalog rekao je da je poziv nasljedovanje Isusa Krista. Isus od nas traži silno povjerenje kad nas šalje tamo gdje je veća potreba, a ne gdje mi želimo. Oni koji su pozvani moraju ući u duhovnu borbu s kraljevstvom tame. Također je naglasio da oni koji su pozvani ništa ne uzmu sa sobom, da se ne opterećuju nepotrebnim stvarima, već da uzmu samo štap, a štap u Svetom Pismu označava Božji autoritet.

Zatim je naglasio kako poziv nema vremenski rok trajanja, već da je vrijeme neograničeno, uvijek trebamo biti spremni odgovoriti na njega i živjeti ga u potpunosti. Poziv treba biti ispred svega, ako nam na srcu nije spasenje duša, onda smo promašili cilj, rekao je.

Istaknuo je nadalje kako ne smijemo dopustiti da nas stvari ovog svijeta odvuku od izvršavanja redovničkog i obiteljskog poziva, kao što Internet odnosi našu sabranost i vrijeme. Potaknuo je vjernike da se više brinu za svoju nutrinu, negoli za zbivanja oko sebe. Kruna svakog poziva je biti razapet na križ. Poziv nije lak, ali je samo uski put; put koji vodi u nebo. Bog nas je izabrao da budemo svjetlo za druge. Kada živimo poziv, Bog nam daje svoje milosti da mu ostanemo vjerni. Božja je volja da se svi ljudi spase i da po obraćenju postanu sveti, misli su p. Petrovića.

Liturgijsko slavlje pjesmom su animirale čuvarice svetišta, a štovatelji Gospe Karmelske imali su priliku primiti Gospin škapular i preporučiti svoje nakane i želje sestrama u molitve.