Fra Franjo u homiliji je istaknuo nužnu potrebu molitve. Tumačeći naviješteno Evanđelje o nepravednom sucu (Lk 18, 1 – 8) rekao je da Isus preporučuje ustrajnu molitvu kao najbolji lijek u nevolji te da uvijek treba moliti i nikada ne klonuti.

„Čudesno širenje kršćanske vjere, mnoge pobjede kršćana kroz stoljeća, izvojevane su molitvom, propovjednicima i vjerovjesnicima. Prolivena krv mučenika, poput našeg jeruzalemskog mučenika, sv. Nikole Tavelića, koji je po molitvi bio ražaren ljubavlju prema Isusu Kristu toliko, da je dao svoj život za Ljubav koja je Bog“, kazao je propovjednik.

Dodao je da vjerovjesnici i branitelji Crkve sami ne bi mnogo učinili da nisu bili pomognuti molitvama vjernika. „Molitva sve postiže, sve može nadvladati, kušnje, strasti i napasti. Po molitvi čovjek i neopazice postaje drugačiji, makar je inače ne znam kako tvrd i opor“, potaknuo je.

Tajna moći molitve jest u sjedinjenju čovjeka s Bogom. Po njoj čovjek postaje oruđe u Božjoj ruci, primijetio je fra Franjo. Okupljene vjernike upozorio je da uslišanje molitve nije nipošto u njihovim zaslugama, nego jedino i samo u Božjoj dobroti, milosrđu i obećanju koje ne može prevariti.

Potom je posvijestio koliko je važno moliti s vjerom. Isus kada govori o molitvi postavlja veliki problem: Hoću li zateći vjere na zemlji? Često se događa da vjernici ne mole jer ne vjeruju, krivo mole jer ne vjeruju. „Jasno i kratko kaže nam sv. Jakov apostol: Molite i ne primate, jer zlo molite“ (Jk 4, 3), napomenuo je predslavitelj.

Pojasnivši značenje molitve s nekoliko definicija iz Katekizma Katoličke Crkve, osvrnuo se i na problem izostanka molitve u životu. „Ako nemamo potrebu moliti, to znači da čovjek računa samo sa sobom, sa svojim zalaganjem i sa svojim naporom. To je zapravo nedostatak vjere“, rekao je.

Izostanak molitve je kobno sljepilo, a molitva je računanje s Bogom, pouzdanje u Boga, poručio je fra Franjo, pozvavši sve da se vrate k Bogu pa se s njime neće bojati ničega.

Kao povlašteno mjesto molitve istaknuo je crkvu – vlastito mjesto liturgije, a kao mjesto odgoja za molitvu istaknuo je obitelj – prvu školu molitve.

Zaključio je potaknuvši sve da sami sebi odgovore na kojem im je mjestu molitva u životu i u svakom pojedinom danu. „Otrijeznimo se, jer vrijeme je takvo da Bog traži od nas više, i traži da Boga stavimo na prvo mjesto. Ako stavimo Boga na prvo mjesto, i ako stavimo da nam je odnos s Bogom broj jedan u danu, vidjet ćete da ćemo onda imati vremena za sve, za molitvu, za sakramente, za svetu misu… Neka nam Gospodin udijeli milost da naša molitva bude najbolje što Bogu možemo iskrena srca dati.“

Drugoga dana trodnevnice u nacionalno svetište hodočastili su članovi Zadarsko-šibenskog područnog bratstva „Sv. Nikola Tavelić“ Franjevačkoga svjetovnog reda koji su na kraju mise obnovili svoje redovničke zavjete. Slavlju su se pridružili i članovi bratstva Franjevačke mladeži Zagreb–Sveti Duh.

Na kraju mise, pred najstarijim likom sv. Nikole Tavelića svečevi štovatelji izmolili su hodočasničku molitvu. Fra Franjo je slavlje zaključio udijelivši svima mladomisnički blagoslov.

Misu su suslavili duhovni asistent Frame Sveti Duh fra Filip Pušić i rektor svetišta i gvardijan Samostana sv. Frane fra Josip Ivanović. Posluživali su postulanti Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca.

Vjernici su se za misu pripremali Večernjom, a nakon mise zahvalili su Bogu klanjajući mu se u Presvetom Oltarskom Sakramentu, posebice moleći za svećenička i redovnička zvanja.

Posljednjeg dana trodnevnice, u nedjelju, večernju misu predslavit će mladomisnik fra Zvonimir Pervan, OFM Conv.