U propovijedi je don David istaknuo: »Nastavljajući slušati o Isusovim čudima kojima se mnoštvo divi, danas se, promatrajući farizeje, susrećemo sa stavom tvrdoga i zatvorenog srca koje traži zamjerku Isusu. To je ono srce koje prepoznaje Božje poticaje, ali ih ne želi primiti i ostaje ravnodušno. Srce koje, na neki način, želi samo svoj komoditet, ne želi izaći iz sigurne zone i ugroziti ono što već ima. Nasuprot ovog zatvorenoga i krutoga srca stoji ono ponizno i jednostavno srce koje smo prepoznali kod bl. Marije Propetoga. Njezino otvoreno srce za Božje poticaje uvijek je raslo u Gospodinu i prema njemu. Nastojala je biti što bliže Bogu, ljubiti ga nadasve, skrasiti se u toj Božjoj ljubavi i neprestano biti u njoj. Međutim, ta ljubav nije zatvorena, ona se mora očitovati. Upravo je u toj ljubavi bl. Marija Propetoga hrlila k malenima. Svojevrsno geslo njezina života bilo je da se briga za čovjeka očituje u zauzetoj ljubavi za njegove potrebe. I po toj ljubavi nije se sramila prositi kad nije bilo hrane, nije je bilo strah napustiti Blato i ići u nepoznate daleke krajeve u potrazi za hranom. Iskazivala je ljubav primljenu od Boga, bez zadrške, bez vlastitog interesa. U malenosti svoga srca, kada uspijevamo biti maleni pred Bogom, kada se ponizimo, kada prihvatimo poticaje Duha, tu ljubav ne možemo zadržati za sebe. Blaženica nas uči da se, živeći od Božje ljubavi, dajemo do kraja, da u besplatnosti ljubavi koju smo primili i koju dajemo, ne gubimo, već po ljubavi bližnjih dobivamo i ljubav samoga Krista, jer smo u tima i takvima prepoznali Krista. Ono što smo primili ne možemo i ne smijemo zadržati za sebe, jer to nije narav takve ljubavi. Moramo je dati, podijeliti. Besplatno primismo, besplatno dajmo«.