U uvodnim mislima o. Filipović zahvalio je Gospodinu na daru bl. Alojzija Stepinca „koji nas zagovara na Nebu u ovim teškim vremenima“ i zaželio obilje milosti po njegovom posredništvu.

Misao vodilja propovijedi bila je sloboda i odgovornost. Osvrnuvši se na prvo čitanje iz Knjige Postanka rekao je da je Gospodin Bog stvorio čovjeka i postavio ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva; da ga koristi za sebe i to po Božjoj zapovijedi. Bog je stvorio čovjeka slobodnog, ali mu je zato dao odgovornost, koja se u konačnici ostvaruje u poslušnosti svome Stvoritelju.

U nastavku, o. Mihovil se osvrnuo na simbolično značenje „edenskog vrta“, mjesta gdje je čovjek pozvan rasti i sazrijevati u Božjoj prisutnosti. To je mjesto koje još nije do kraja savršeno, ali je u dinamici da to bude te je istaknuo deset aspekata razvoja toga Božjeg mjesta u kojem je čovjek pozvan surađivati s Bogom.

„Eden je dobar, ali nije do kraj u punini slavan: čovjek je pozvan svojim djelima ući u slavu Božju. Kako je rekao sv. Irinej, da čovjek može ostvariti mnoge stvari, ali nikako ne može ući u slavu Božju. Da to ostvari potrebno je da služi Bogu“, rekao je.

Nadalje, propovjednik je istaknuo da je Eden velik i da je u dinamici da se širi, da širi Božje kraljevstvo po daru plodnosti. U trećem aspektu, govorio je da je Eden u potpunosti dobar, ali nije siguran i zato je čovjek dobio zadaću da ga čuva. Poznato je da je napasnik stvorio sumnju čovjeku u Božju istinitost i dobrotu.

Govoreći o četvrtom aspektu, spomenuo je da je u vrtu bila izmjena rada i odmora, da još nisu ušli u konačni odmor u koji ulaze oni koji vjerno slijede Janje Božje.

„Adam i Eva su stvoreni na sliku Božju, ali još nisu postigli onu slavu koju je Bog za njih imao: Bog ga je učinio malo manjim od anđela i slavom i čašću ga je okrunio (usp. Ps 8,5). Kad bi bili poslušni, Bog bi ih preobrazio, pobožanstvenio. Zato to radi sada u snazi Duha Svetoga i po Kristovim zaslugama: ‘Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti, on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svom slavnom.’ (Fil 3, 20-21)“, pojasnio je.

Isto tako, prisjetio se da su Adam i Eva bili bez odijela, to će reći, da još nisu bili obučeni u kraljevsku odjeću. To im je omogućio Krist Gospodin svojim poniženjem na križu kako bi ih zaogrnuo svojim kraljevskim, proročkim i svećeničkim haljinama. U sedmom aspektu propovjednik se osvrnuo na krhkost zajedništva Adama i Eve, na njihov pad, za razliku od božanskoga zajedništva koje u Kristu postaje neraskidivo i vječno.

Nadalje, u posljednja tri aspekta je kazao da su Adam i Eva uživali u Božjoj prisutnosti, mada su bili pogođeni Božjim sudom. No, Isus je uspostavio novi savez između Boga i čovjeka po svojoj žrtvi. Mogli su zadobiti spoznaju dobra i zla bez da jedu zabranjeno voće. Po vjeri i poslušnosti, mogli su ući u sva ona otajstva Božjega Srca, koje sada po Kristovoj objavi nastojimo živjeti, ali uz borbu i trpljenje koje je grijeh donio te da po milosti ulazimo u „Novi Eden“, u stanje Božje prisutnosti.

Taj novi Eden se živi u našem odnosu s Bogom, u vjeri i poslušnosti srca. Zato je čovjek pozvan živjeti odgovorno, čuvajući svoj odnos sa živim Bogom, koji govori u njegovom srcu, a to je najveći dar koji se ostvaruje zahvaljujući milostima Duha Svetoga.

Pri kraju homilije o. Filipović spomenuo je bl. Alojzija Stepinca koji je govorio o čovjekovoj slobodi i odgovornosti kroz jednu priču. Radi se o arapskom kralju Nemralu koji je svojim sinovima dao slobodu da izaberu što žele. Postavio im je tri vaze na stol: jednu od zlata, drugu od jantar i treću od dragog kamenja. Na jednoj je pisalo vlast, na drugoj slava, a na trećoj ništa. Prvi sin uzeo je vlast, kad ju je otvorio, unutra je bila krv; drugi je uzeo slavu i kad ju je otvorio, unutra je našao pepeo. Treći je uzeo gdje nije ništa pisalo i kad ju je otvorio nije našao ništa, ali bolje gledajući, vidio je urezano Božje Ime. Kralj je zapitao tko je uzeo najvrjedniju vazu. Mudraci su odgovorili, ovaj zadnji, jer Ime Božje je vrijednije nego cijeli svijet.

„Dakle, u našem izboru možemo ostati na vanjskom, materijalnom Edenu, ili možemo izabrati onaj nutarnji, duhovni Eden koji se po milosti Božjoj treba ostvariti u našem srcu, po preobrazbi i sjedinjenju s novim Adamom, po kojemu smo pozvani ući u novi Eden. Taj novi Eden, zar nije Marija u kojoj se ostvaruje to savršeno zajedništvo s novim Adamom,“ poručio je.

Misno slavlje animirale su čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.