Uz vjernike su u misnom slavlju sudjelovali i svećenici novokapelačkog dekanata na čelu s dekanom Ivanom Nikolićem.

Na početku misnog slavlja predstavnica župljana kazala je da 330 godina postojanja Župe u Dubočcu podsjeća na 33 godine koje je Isus proveo na zemlji, tijekom kojih je donio spasenje i ljubav, otvorio vrata vječnog života i utemeljio Crkvu na apostolima.

Zahvalila je biskupu na dolasku i istaknula da vjernici koji su se toga dana okupili na misnom slavlju zahvaljuju Božjoj providnosti za dar njegove biskupske službe, kao i za sve milosti koje će kao zajednica vjernika u budućnosti primati preko njegova predanja za Crkvu i duše.

Zatim su biskupu uručili prigodne poklone, a pozdrav i dobrodošlicu biskupu uputio je i mjesni župnik Marko Čubelić.

Zahvalivši župniku i predstavnici župljana na dobrodošlici, a djeci i mladima na darovima i cvijeću, mons. Martinović poručio je sudionicima slavlja da su oni živo cvijeće Isusa Krista, Boga živoga, koji je prisutne okupio na slavlje 330. obljetnice postojanja te Župe, kazavši da se raduje susretu s njima.

Pozdravio je nazočne svećenike, ministrante te ostale sudionike, pozivajući ih da uđu u otajstvo ljubavi koju je Bog na tom mjestu ostvarivao duže od 330 godina po milosti svoje prisutnosti, po ljudima koji su tamo u vjeri živjeli, radili i djelovali u zajedništvu s njime. Kazao je da će u misnom slavlju zahvaliti Bogu za spomenute godine, a onda po odluci pape Franje proslaviti Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba te se u molitvama spomenuti i starih i mlađih osoba koje su minulih dana u Daruvaru izgubili živote u masovnom ubojstvu.

Polazeći od naviještene Božje riječi u evanđeoskom ulomku, biskup je u homiliji rekao da evanđelist Ivan, koji je s Isusovom majkom stajao pod Isusovim križem i koji je kao njegov učenik bio svjedok njegove muke, smrti i uskrsnuća, opisuje ono što je Isus učinio tijekom svoga javnog djelovanja prije svoga uskrsnuća: činio je znamenja, liječio bolesnike, izgonio zloduhe, oživljavao mrtve itd.

Podsjetivši sudionike slavlja kako im sve to može zvučati poznato i kako su se na sve to naviknuli slušajući evanđeoske navještaje iz nedjelje u nedjelju, napomenuo je kako pritom ne smiju smetnuti s uma da su sve to božanske stvarnosti, jer u Isusovim znamenjima i djelima ljubavi koja je činio, vjernici otkrivaju njegovo božanstvo koje će se na očitovati u događaju njegova uskrsnuća.

Naglasio je kako se Isusova prisutnost u Crkvi nastavlja u otajstvu Presvete Euharistije, a u toj Župi već punih 330 godina. „Ovdje su Vaši pređi, djedovi i bake, pradjedovi i prabake dolazili, slavili Gospodina i molili snagu vjere za sebe, za svoje obitelji, za svoj život, za svoj rad, za svoje križeve. Ovdje su bili jačani u svojim nevoljama koje su proživljavali i koje su ih zahvaćale. Ovdje su u zajedništvu s Isusom nalazili ono što im je bilo najdragocjenije i najvažnije za njihov život“, kazao je biskup te potaknuo sudionike slavlja da i oni po njihovu primjeru u euharistiji pronalaze ono što im je najvažnije i najpotrebnije za dušu, za život u vjeri.

Još je rekao kako je znakovito i za okupljene poučno što se Isus, nakon što je nahranio gladno mnoštvo, povukao u osamu. Ponekad je važno „biti sâm sa svojim Bogom“, jer u zajedništvu s Njim prima se svjetlo koje je potrebno kako bi se prepoznala prisutnost Boga, kao i ono što je u zemaljskom životu od ljudi, a što od Boga.

Stoga je potrebno u životu naći vremena za samoću, koja neće biti bijeg od ljudi, nego bijeg u zajedništvo s Bogom kako bi se u njegovu svjetlu moglo gledati sebe i druge; da ljudi i ovaj svijet ne zarobe, ustvrdio je požeški biskup.

U tom smislu spomenuo je i riječi iz evanđelja u kojima se vidi da se ni Isus nije dao zarobiti ljudskim željama i željama svojih suvremenika da postane njihov kralj, kojima je stalo samo do zemaljskog kruha. Isus je došao nahraniti kruhom nebeskim koji je hrana na putu za život vječni. Taj su nebeski kruh pređi ovdje primali i blagovali minulih stoljeća. On ih je hranio, oblikovao, davao snagu i ljepotu životu u zajedništvu vjere i s Bogom.

Kazao je okupljenima da je tu istinu potrebno na osobiti način osvijestiti jer su svakodnevno izloženi stvarima i pojavama koje degradiraju i preziru ljudski život od njegova začeća pa do prirodne smrti. Puno je toga što udaljava ljude jedne od drugih i od samog Boga, kazao je biskup. „Ono što nam Bog daje, nećemo prepoznati ako ne dođemo u zajedništvo s njime; nećemo to čuti na ulici, na televiziji, na internetu, na mobitelu, u kafićima. Nećemo to prepoznati ni u ozračju obiteljske napetosti, nerazumijevanja ili svađe, nego jedino u zajedništvu s Bogom“, upozorio je. Također je upozorio na neka suvremena opredjeljenja i stavove koji su pogubni za život vjernika i obitelji. S jedne strane to je ponajprije pojava da se mladi teško odlučuju za brak, obitelj i na rađanje djece, jer smatraju da će im rađanje i podizanje djece ugroziti životni standard u materijalnom smislu; a s druge strane je sve češća pojava da se starije osobe gledaju kao suvišnima ili beskorisnima. Kazao je da na tu pojavu proglašavanja starijih osoba beskorisnima i onda posljedično na pojavu njihova odbacivanja kao suvišnih i nepotrebnih, upozorava papa Franjo u svojoj poruci za ovogodišnji četvrti Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba.

Pozvao je sudionike slavlja da se po Isusovu primjeru znaju povući u osamu na molitvu, jer će u molitvi vidjeti veličinu i dostojanstvo ne samo svoga života i rada, nego i svake ljudske osobe, uključujući i one starije, bolesne i nemoćne i jer će u molitvi otkriti koliko je Bog važan u životu.

„Što nam vrijedi da sve imamo, a da budemo nesretni i da uništimo sebe ili svoju obitelj? A nažalost, često smo svjedoci kako se to događa i ostvaruje“, ustvrdio je biskup Ivo i nastavio: „Mi se brinemo i hranimo svoje tijelo materijalnim dobrima, ali duša se ipak samo hrani božanskom hranom – misom i u zajedništvu s Bogom, gdje nam on sam daje te nam pomaže da izdržimo i živimo ono što nam se koji put čini i nemoguće.“

Kazao je da su u Župi tako, kao i drugdje, uz pomoć Božje milosti i uz snagu vjere živjeli pradjedovi i prabake, djedovi i bake, roditelji okupljenih, kojima se s pravom treba diviti svemu onome što su oni izdržali i preživjeli, zaključio je mons. Martinović. Pozvao je sudionike slavlja da unatoč međusobnim razlikama i poštujući darove koje im je Bog dao žive kao djeca Božja te rastu u ljubavi, živeći vjeru u Boga i u svojim obiteljima. Poručio im je da su oni u Dubočcu svjedoci kako se vjera hrani i živi u Crkvi i s Crkvom. Na kraju je uputio molitvu Gospodinu da ih u tom svjedočanstvu jača i pomogne im da svoju vjeru prenesu budućim naraštajima.

Na koncu euharistijskog slavlja biskup je još jednom čestitao vjernicima i župniku Marku obljetnicu osnutka Župe i zazvao Božji blagoslov na tu Župu. Biskup se s okupljenim vjernicima i svećenicima pomolio i za tragično poginule u Daruvaru prošloga tjedna, izvijestila je Požeška biskupija.