Izložbu je otvorio dubrovački biskup Roko Glasnović.

Uime suorganizatora Umjetničke udruge Sebastian Art iz Dubrovnika sve okupljene pozdravila je Ana Dujić, a na otvaranju su govorili povjesničar umjetnosti Ivan Viđen i tajnik organizatora Udruge Pavla apostola, mljetskog brodolomca don Zlatko Pavetić.

Riječ je o izložbi koja je već bila postavljena 2008. godine u Znanstvenoj knjižnici u Dubrovniku prilikom održavanja znanstvenoga skupa „Ignjat Đurđević i dubrovačka tradicija svetopavlovskog brodoloma u vodama hrvatskoga otoka Mljeta“ 2008. godine, a sastoji se od preslika dokumenata i fotografija koji se odnose na ovu zanimljivu epizodu iz života sv. Pavla koja je opisana u 27. i 28. poglavlju Djela apostolskih.

Povjesničar umjetnosti Viđen kratko je podsjetio na taj događaj te pojasnio kako su u antičko dobra i Malta i Mljet nosila isto ime – Melita te tako postoje te dvije tradicije o mjestu brodoloma sv. Pavla. Još je Ignjat Đurđević 1730. napisao opsežnu znanstvenu monografiju za koju je konzultirao čak 501 pisca – 15 onih koji zastupaju Maltu, 18 neopredijeljenih i još 468 pisaca čiji su mu podaci poslužili za argumentiranje mljetske tradicije. Nakon Đurđevića kao osobu iznimno zaslužnu za održavanje mljetske tradicije svetopavlovskoga brodoloma Viđen je spomenuo dubrovačkog svećenika koji je kasnije postao pomoćni splitski biskup, dum Vica Palunka. On je 1910. objavio djelo kojim je također pokušao pobiti suprotnu tezu da se radi o otoku Malti. Aktivni zagovornik mljetske tradicije u njihovo vrijeme, uz don Miha Demovića bio je i dum Niko Kličan, koji je na hrvatski preveo Palunkovu raspravu.

„Demović je bio jedan od glavnih promotora mljetske tradicije brodoloma sv. Pavla i to je bila jedna od njegovih životnih tema“, ustvrdio je Viđen te okupljene detaljnije upoznao sa znanstvenim skupom iz 2008. godine. „Nije mala stvar u ovim našim ljudskim relacijama imati apostolskog prvaka povezanog uz naš kraj“, kazao je Viđen te dodao kako je to jedna od onih hrvatskih tradicija koje nisu dovoljno prepoznate i propagirane, a čime se mogu ponositi.

„Grupa promotora mljetske tradicije svetopavlovskog brodoloma, od koji su sada mnogi već pokojni, u svom naraštaju je napravila što je mogla da ta tradicija bude živa. Iako se može činiti da su bili okrenuti prošlosti, oni su zapravo bili okrenuti prema budućnosti“, zaključio je Viđen.

Tajnik Udruge Pavletić podijelio je svoja sjećanja na suradnju s pokojnim don Mihom Demovićem, „svećenikom velikog i širokog znanja“ koji je bio samozatajan. U knjižnici u Zagrebu je pronašao djelo Ignjata Đurđevića i, uz pomoć donatora, dao ga je prevesti. Prevoditelj je bio vrhunski latinist Jozo Marević te se nakon toga sve pokrenulo. Pavletić je također kazao kako su postoje i druge tradicije o tome gdje se nalazi taj svetopisamski otok Melita, ali da niti jedna nema ovoliko dugu povijest kao mljetska. Nije bilo dovoljno prevesti Đurđevićevo djelo, nego je bilo potrebno i znanstveno potkrijepi mljetsku tradiciju te su svojim prilozima na znanstvenom skupi znanstvenici iz različitih područja to učinili. „Drago mi je da je ovo djelo ponovno ugledalo svjetlo dana da nekako sačuvamo ovu svoju baštinu i da je ne prepustimo olako zaboravu“, kazao je Pavletić.

Otvarajući izložbu biskup Glasnović je rekao kako je vrlo zanimljivo da je Pavlov put za Rim išao preko Dubrovnika, odnosno Mljeta. „I nama se u životu može dogoditi brodolomstvo te je dobro imati jednu Melitu (Mljet) da dođemo do sigurnog i čvrstog kopna“, kazao je.

U glazbenom dijelu programa sudjelovala je grupa Dubrovački kavaljeri, koja je na kraju izvela pjesmu „Molitva sv. apostolu Pavlu“ čije je nastajanje povezano upravo s oživljavanjem mljetske tradicije o svetopavlovskom brodolomu.

Prije izložbe, u katedrali Gospe Velike služena je misa za pokojne svećenike don Miha Demovića i don Nika Kličana koji su promovirali dubrovačko-mljetsku tradiciju brodoloma sv. Pavla. Misu je predslavio biskup Glasnović u suslavlju s generalnim vikarom mons. Ivicom Pervanom, don Zlatkom Pavletićem i drugim svećenicima. U propovijedi je biskup, na uočnicu svetkovine apostolskih prvaka, govorio o njihovim životima te poručio kako su svi oni i Petrovi i Pavlovi te da je jedino pravo pripadanje – ono pripadanje Kristu po kojem su spašeni.