Misionarka je pojasnila prisutnim sestrama da je u mentalitetu ljudi Latinske Amerike vrlo važno susresti ih i posjetiti u njihovoj kući jer oni preko toga susreta i brige opipljivo doživljavaju Božju prisutnost. U toj misiji sestre rade s raznim skupinama te s njima imaju molitvene i edukativne susrete, gimnastiku i druge aktivnosti, a također imaju i skupine koje i nakon nekoliko godina pohađanja škole još uvijek ne znaju niti čitati niti pisati, pa ih uče na način koji je njima najbliži − u njihovoj svakodnevici.

Život misionara težak je jer su uvjeti vrlo zahtjevni. Na fotografijama koje je s. Beatrica pokazala, sestre su mogle vidjeti kuće izgrađene iznad vode. „Često se teško dođe k ljudima, a katkad se ne može niti vratiti kući, nego treba prihvatiti uvjete kakvi nas snađu“, pojasnila je s. Beatrica.

Sestre imaju i skupinu pridruženih članova čija priprema traje dvije godine. Oni su aktivni u svojoj okolini, pomažu potrebnima te organiziraju prikupljanje potrebnih namirnica ili stvari koje nedostaju siromašnima.

Temperament ljudi zahtijeva da im se pristupi na živahan način i da se sam rad prilagodi tome. Tako se s. Beatrica, s Božjom pomoću koju stalno doživljava, snalazi u raznim uvjetima te je došla na ideju da im na slikovit način približi evanđelje i vjeru. Tamo ima raznih religija, ali sestre gledaju okupiti djecu i mlade te ih poučiti o bitnim tajnama vjere, a oni su uvijek spremni doći na slavlja i procesije, uključiti se u sve što je dinamično i u pokretu.

Na pitanje koliko sestara ima u Brazilu i imaju li podmlatka, s. Beatrica je odgovorila da je ondje 30 sestara, a od toga polovica domaćih. Jedna sestra povezana je „online“ s nekoliko djevojaka koje zanima redovništvo. U vremenu pandemije ljudi su imali problema s depresijom pa su sestre pomagale dijeleći im neke konkretne znakove, dajući im tako do znanja da nisu sami i da se Bog i dobri ljudi brinu za njih. Dijelile su pobožne predmete i slike koje su im, kako kažu, mnogo značile i donijele puno radosti u toj situaciji.

Svoj susret s. Beatrica završila je svjedočanstvom koliko opipljivo doživljava molitve sestara i povezanost sa sestrama iz Hrvatske. Rekla je da se živo sjeća svojih početaka u novicijatu i osjeća snagu Duha Svetoga, prisjećajući se kako su ga zazvale dok su u procesiji išle prema prostorijama novicijata. Susret je zaključen zahvalom domaćih sestara te poticajem na nastavak molitve za s. Beatricu i sve misionare i misionarke u dalekim zemljama.