Duhovi: izlijevanje duha

Uvodno biblijsko čitanje: Kad je, napokon, došao dan Pedesetnice, svi bijahu zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj bijahu. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici, te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti” (Dj 2,1-4).
1. Na Posljednjoj večeri Isus je rekao apostolima: “No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem; jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama” (Iv 16,7). Te uskrsne večeri Isus ispunjava obećanje: javlja se Jedanaestorici okupljenima u dvorani Posljednje večere, dahne na njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga” (Iv 20,22). Pedeset dana nakon toga, na Duhove, ostvaruje se “konačna objava onoga što se u istom blagovalištu dogodilo već na dan Uskrsa” (Gospodina i Životvorca, 25). Djela Apostolska su nam sačuvala opis događaja (usp. Dj 2,1-4). Razmišljajući o tom tekstu, možemo barem donekle shvatiti otajstvenu istobitnost Duha Svetoga.
2. Nadasve je važno shvatiti povezanost između hebrejske svetkovine Pedesetnice i prvih kršćanskih Duhova.
Na početku bijaše to Blagdan sedmica (usp. Tob 2,1), Blagdan žetve (usp. Izl 23,16), kad se Bogu daju prvine žita (usp. Br 28,26; Pnz 16,9). Poslije je blagdan primio novo značenje; postao je svetkovina saveza koji je Bog sklopio sa svojim narodom na Sinaju, kad je dao Izraelu svoje zapovijedi.
Sveti Luka pripovijeda događaj Duhova kao bogojavljenje, očitovanje Boga slično onome na brdu Sinaju (usp. Izl 19,16-25): grmljavina, tutnjava, silan vjetar, ognjeni jezici.
Poruka je jasna: Duhovi su novi Sinaj, Duh Sveti je novi Savez, dar novoga Zakona. Sveti Augustin oštroumno shvaća tu povezanost: “To je veliko i čudesno otajstvo, braćo: na dan Pedesetnice (Izraelci) primiše zakon napisan prstom Božjim, a na sam dan Duhova sišao je Duh Sveti” (Serm. Mai 158,4). Jedan od istočnih otaca, Severian od Gabale, primjećuje: “Bilo je prikladno da na dan kada bijaše dan drevni zakon, istoga dana bude dana milost Duha Svetoga” (Cat. in Act. Apost. 2,1).
3. Tako se ispunja obećanje dano ocima. U Knjizi proroka Jeremije čitamo: “Ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – riječ je Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce” (Jer 31,33). A kod proroka Ezekijela čitamo: “Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas. Izvadit ću iz tijela vašeg srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe” (Ez 36,26-27).
Kako Duh Sveti zasniva novi i vječni Savez? Oduzimajući grijeh i ulijevajući u čovjekovo srce Božju ljubav: “Zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me od zakona grijeha i smrti” (Rim 8,6). Mojsijev zakon ukazivao je na obveze, ali nije mogao promijeniti srce čovjekovo. Trebalo je novo srce, i upravo je to ono što nam Bog daje snagom otkupljenja izvršenog po Isusu. Otac uzima naše “kameno srce” i daje nam “srce od mesa”, kao što je Kristovo srce, prožeto Duhom Svetim koji daje da djelujemo po ljubavi (usp. Rim 5,5). Na temelju toga dara, obnavlja se novi savez između Boga i čovječanstva. Sveti Toma oštroumno tvrdi da je sam Duh Sveti Novi savez, dok u nama djeluje ljubav, punina zakona (usp. Comment. in 2 Cor 3,6).
4. Na Duhove silazi Duh i rađa Crkvu. Crkva je zajednica onih koji su “rođeni odozgo”, “iz vode i Duha”, kao što čitamo u Ivanovu evanđelju (usp. Iv 3,3.5). Kršćanska zajednica nije prije svega učinak slobodne odluke vjernika; u njezinu je početku ponajprije darovani poticaj ljubavi Božje koja daje dar Duha Svetoga. Pristanak vjere na taj dar ljubavi je “odgovor” na milost i ona je sama proizašla iz milosti. Između Duha Svetoga i Crkve postoji stoga duboka i nedjeljiva povezanost. Stoga sveti Irenej kaže: “Gdje je Crkva, tamo je i Duh Božji; i gdje je Duh Gospodnji, tamo je Crkva i svaka milost” (Adv. Haer, 3,24,1). Stoga je razumljiv smion izraz svetoga Augustina: “Toliko se ima Duha Svetoga koliko se ljubi Crkvu” (U Io. 32,8).
Izlaganje duhovskog događaja ističe da se Crkva rađa sveopća: to je smisao popisa naroda: Parta, Međana, Elamljana… (usp. Dj 2,9-11) – koji slušaju prvo Petrovo naviještanje. Duh Sveti je darovan svim ljudima bilo koje rase ili narodnosti i ostvaruje u njima novo zajedništvo Kristova mističnog Tijela. Sveti Ivan Krizostom ističe zajednicu stvorenu po Duhu Svetom ovom konkretnom primjedbom: “Tko živi u Rimu zna da su stanovnici Indije njezini članovi” (U Io, 65,1; PG 59,361).
5. Iz činjenice da je Duh Sveti “novi savez”, proizlazi da se djelo treće osobe Presvetoga Trojstva sastoji u ponazočenju uskrsloga Gospodina i s njim Boga Oca. Duh doista vrši svoje spasiteljsko djelo čineći neposrednom prisutnost Božju. U tome se sastoji novi i vječni savez: već je sam Bog učinio da bude svakome dostižan. Svatko, “od najmanjega do najvećega” (usp. Jer 31,34), je u određenom smislu obdaren izravnim poznavanjem Gospodina, kao što čitamo u Prvoj poslanici sv. Ivana: “A vi – Pomazanje koje primiste od njega u vama ostaje, i ne treba da vas itko poučava. Nego, njegovo vas Pomazanje uči o svemu, a istinito je i nije laž, pa kao što vas je ono naučilo, ostanite u Njemu” (1 Iv 2,27). Tako se izvršuje obećanje koje je Isus dao svojim učenicima u vrijeme Posljednje večere: “Branitelj – Duh Sveti, kojega će Otac poslati u moje Ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh” (Iv 14,26).
Zahvaljujući Duhu Svetome, naš se susret s Gospodinom događa u običnom spletu sinovskog života, u prijateljstvu “licem u lice”, doživljavajući Boga kao Oca, Brata, Prijatelja i Zaručnika. To su Duhovi. To je Novi savez.