Zagreb: Duhovna obnova i „Vikend u sjemeništu“ uz blaženog Alojzija Stepinca

Od petka 10. veljače pa zaključno s nedjeljom 12. veljače, Sjemenište je bilo domaćinom mladićima koji razmišljaju svoje srednjoškolsko obrazovanje oplemeniti posebnim odgojem i rastom u vjeri. „Vikend u sjemeništu“ važan je događaj za budućnost šalatskoga sjemeništa u kojem osnovnoškolci, potencijalni budući članovi sjemenišne zajednice, imaju priliku posjetiti Sjemenište, provesti vrijeme sa sjemeništarcima i njihovim odgojiteljima te pobliže upoznati način života u toj drevnoj instituciji Crkve u Hrvata. Na susretu ovoga vikenda sudjelovala su trojica dječaka iz Zagrebačke nadbiskupije.

Središnji događaj vikenda bila je bogata i dinamična duhovna obnova za sjemeništarce i „vikendaše“ koju je pripremio i vodio vlč. Domagoj Topić, đakon Zagrebačke nadbiskupije na službi u župi sv. Anastazije u Samoboru te ovogodišnji kandidat za svećeničko ređenje.

Zazivom Duha Svetoga, kao glavnog suputnika u hodu kroz duhovnu obnovu i Onoga koji potpomaže čovjekove nemoći, ali i njegovu želju promijeniti svoj život, započela je duhovna obnova, a zatim su se svi prisutni mladići hodočasnički uputili sa Šalate prema potresom ranjenoj zagrebačkoj katedrali ispred koje su sudjelovali u svečanom večernjem euharistijskom slavlju blagdana blaženog Alojzija Stepinca.

U večernjim satima, nakon povratka s mise, voditelj duhovne obnove đakon Domagoj Topić započeo je svoj prvi duhovni nagovor za sve prisutne mladiće na temu važnosti prijateljstva, prijateljstva s bližnjima, ali i prijateljstva samih sa sobom. Na temelju Isusovih riječi koje donosi evanđelist Ivan: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam.“(Iv 15,12-14), voditelj je naglasio važnost žrtve i poniznosti za prijateljstvo. Služiti jedni drugima, kao put nasljedovanja Isusa i posvećenja u svakodnevnici, recept je ispravnom življenju i put koji vodi radosti kako zemaljskoj tako i vječnoj. Kao idući izuzetno važan element prijateljstva, nadahnut 9. poglavljem Knjige Sirahove, voditelj je istaknuto iskrenost te slušatelje potaknuo da promisle u svojem životu kakva im je iskrenost prema sebi, onima koji brinu o njima te prema samome Bogu. Pred kraj nagovora, đakon Topić je iznio važnost ulaganja samih sebe u druge, otvorenosti i izlaženju iz svoje udobnosti koje pred nas stavlja pitanje: Koliko se mi dajemo drugima? Ili samo ištemo? Koliko ulažemo u druge?

Svojevrsna kruna, ali i spona koja povezuje dvodnevnu duhovnu obnovu u jednu cjelinu, bilo je cjelonoćno euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom gdje su sudionici, izmjenjujući se međusobno tako da ni u jednom trenutku Gospodin nije ostao sām, posebno promišljali te molili za poniznost, ponajprije kod samih sebe zatim u svijetu, kao što je jasan i snažan primjer dao blaženi kardinal Stepinac.

Subotnji dan započeo je zajedničkim blagoslovom s Presvetim te razmatranjem Božje riječi, a tijekom prijepodneva sudionici su držali svetu šutnju, pomoć i sredstvo susreta sa svojim mislima te samim Bogom. Također, sudionici su međusobno izmijenili svoje molitvene nakane te su molili na nakane jedni drugih – lijep i konkretan znak zajedništva i bratske ljubavi. Tijekom prijepodnevnih sati voditelj duhovne obnove vlč. Topić održao je drugi po redu duhovni nagovor, a tema je bila nastavak i kruna prvog nagovora: Prijateljstvo s Bogom koje vodi našem posvećenju u svakodnevnici. Prijateljstvo s Bogom koje se izgrađuje ponajprije komunikacijom – molitvom koja je mjesto susreta u kojem se Bog daje nama i mi se dajemo samome Bogu tako da nas taj susret nužno oblikuje i mijenja. Nadalje, naglašena je važnost življenja i razumijevanja sakramenata – posebno konkretiziranje susreta čovjeka i Boga. Dopustiti Bogu da nas mijenja vodit će do toga da se mijenja i naš odnos prema bližnjima – prema svakome čovjeku koga susretnemo. Ljubiti Boga i ljubiti bližnjega dvije su neodvojive zapovijedi. Božji dar sakramenta pomirenja temelj je naše konkretne i iskrene promijene. Po završetku nagovora uslijedilo je, stoga, pokorničko bogoslužje uz detaljan ispit savjesti te konačno pojedinačni sakrament svete ispovijedi. Za to vrijeme sjemeništarci i „vikendaši“ zajedno su zazivali zagovor Majke Marije moleći krunice te litanije BDM – Gospi Lurdskoj, čiji se spomen u subotu slavio.

Vrhunac i kruna cjelokupne duhovne obnove bila je podnevna sveta misa koju je predslavio sjemenišni duhovnik vlč. Luka Premelč u koncelebraciji sa rektorom sjemeništa preč. Matijom Pavlakovićem, a kod oltara je posluživao voditelj duhovne obnove vlč. Domagoj Topić koji je okupljenima uputio i prigodnu homiliju rezimiravši sva svoja promišljanja tijekom vikenda i mladiće je pozvao na konkretno življenje duhovne obnove u svakodnevici kroz osobno posvećivanje, jer duhovna obnova ne završava svetom misom nego tek počinje. Nakon svete mise uslijedio je zajednički ručak sudionika uz zahvalu voditelju duhovne obnove đakonu Topiću na trudu i predvođenju duhovne obnove, a zajednica se obvezala na molitvu za sve đakone koji se ove godine pripremaju da postanu Kristovi svećenici.

U poslijepodnevnim satima istoga dana „vikendaši“ su zajedno sa duhovnikom Premelčem te trojicom sjemeništaraca pješice hodočastili u marijansko proštenište grada Zagreba – Remete, dom redovnika karmelićana. U svetištu ih je srdačno dočekao i ugostio o. Zlatko Pletikosić koji je tom prigodom predvodio obred blagoslova škapulara te obukao ovaj znak posvete Blaženoj Djevici Mariji dvojici sjemeništaraca prvaša: Karlu Čondiću i Matijasu Idžanoviću te sjemenišnom duhovniku Premelču, primivši ih na taj način u karmelsku škapularsku bratovštinu. Po povratku u Sjemenište, večernjim sportskim aktivnostima, druženjima i zajedničkim gledanjem filma te molitvom prije spavanja, zaključen je dinamični subotnji dan.

Na dan Gospodnji, 6. nedjelju kroz godinu, „vikendaši“ su aktivno sudjelovali u redovitom nedjeljnom rasporedu Sjemeništa moleći zajedno sa sjemeništarcima i odgojiteljima jutarnju molitvu časoslova naroda Božjega. Svečanim koncelebriranim misnim slavljem u kojem su „vikendaši“ pokazali svoje znanje u ministriranju i posluživanju oltara, „Vikend u sjemeništu“ došao je k svome vrhuncu. Završio je zajedničkim objedom, a „vikendaši“ su ispunjena srca krenuli svojim domovima.

U nadi da će netko od „vikendaša“ u svome srcu osjetiti Gospodinov poziv te se odlučiti upisati Sjemenište, molimo za njihovu spremnost i hrabrost da svojim životima i nadalje budu potpuno Kristovi.