Naime, zbog osjetljivosti trenutačne situacije uvjetovane pandemijom koronavirusa nije bilo moguće da dođe svećenik izvana pa je sjemenišni duhovnik vlč. Petar Mlakar zamolio odgojitelje da se napravi iznimka i da oni preuzmu vođenje duhovne obnove.

Prvi dio duhovne obnove vodio je vlč. Premelč, koji je kao temu odabrao pojam radosti, polazeći od biblijskog teksta iz Pavlove Poslanice Filipljanima (4, 4-9). Primijetivši kako se nerijetko događa da kršćanin živi trajno u tzv. „korizmenom“ raspoloženju, pretjerano se brinući zbog raznih životnih teškoća, istaknuo je kako je bitna oznaka kršćanskog života upravo radost koja je plod Isusovog uskrsnuća. Ako nedostaje osmijeha na njegovom licu, znači da se vjernik nije dovoljno povezao s izvorom istinske radosti, a to je upravo uskrsli Krist. Radost ulazi u srce kada se kršćanin više usmjerava na Krista kao temelj svoje životne nade te se u Njegovoj snazi hvata u koštac s problemima vlastitog života i postupno ih rješava. Također, kada više primjećuje potrebe svojih bližnjih te im s ljubavlju izlazi u susret, a prestaje se vrtjeti samo oko sebe i svojih problema. Vlč. Premelč dao je sjemeništarcima konkretne poticaje i zadatke pomoću kojih mogu napredovati na svom putu prema istinskoj radosti.

U subotnjem dijelu duhovne obnove preč. Pavlaković podijelio je sa sjemeništarcima svjedočanstvo vlastitog puta prema svećeništvu te je nastavio promišljanje o radosti tumačeći evanđeoski izvještaj o svadbi u Kani (Iv 2, 1-13). Voda koju je Krist pretvorio u vino može se tumačiti kao sve ono što čovjek može Bogu dati, ono što u sebi nosi i ima: svoje darove, sposobnosti, svoje vrijeme, životnu snagu itd. Kada se, dakle, vjernik istinski preda Kristu, tada Krist pretvara tu vodu u vino, što znači da u njegov ljudski život utiskuje svoju božansku prisutnost te tako kršćanin postaje sredstvo u Božjim rukama, sredstvo preko kojeg Gospodin djeluje i donosi blagoslov, pomoć, utjehu i radost mnogima. To se na osobit način ostvaruje u svećeničkom životu. Preč. Pavlaković potaknuo je sjemeništarce da dobro iskoriste vrijeme sjemenišne formacije kako bi donijeli kvalitetnu, temeljito promišljenu odluku za svoje daljnje korake. Upozorio je na opasnost da se odluka donese olako i da pretjerani strah od odgovornosti i zahtjevnosti svećeničke službe nekoga spriječi da krene tim putem. Život svećenika uistinu nije uvijek lagan, osobito kada dođu trenuci samoće, ali Kristova ljubav sve nadoknađuje i stostruko nagrađuje svako odricanje.

U sklopu duhovne obnove sjemeništarci su pogledali film The Blind Side, pristupili sakramentu pomirenja te zajedno sa sjemenišnim poglavarima sudjelovali u misnim slavljima i u euharistijskom klanjanju, izmjenjujući se kroz cijelu noć pred Presvetim, moleći uoči nedjelje Dobrog Pastira osobito na nakanu za postojeća i nova duhovna zvanja.