Prvi nagovor imao je član zajednice, Maroje Burum, koji je progovorio o identitetu. Istaknuo je kako mnogi svoj identitet traže u svojim ulogama koje imaju u obitelji ili u svojim zanimanjima i željama, ali pravi identitet i temeljni je da smo ljubljena djeca Božja. Kada to shvatimo, spoznamo u svojim srcima onda tako moramo i graditi odnos s Bogom, kao sa svojim Ocem. Spomenuo je kako mnogi oca koji im je dodijeljen na zemlji nisu imali ili on nije bio dobar otac, ali sliku Boga kao Oca ne smijemo graditi na slici ovozemaljskoga oca. Bog je dobar otac koji svoju djecu voli i ljubi i uvijek je uz njih. I kada mislimo da nije, kada se događaju boli, patnje i križevi pritišću Otac je tu. Nakon prvog nagovora uslijedila je molitva koju je predvodio također Maroje Burum.

Drugi nagovor na temu molitve predvodio je Matej Živković, član zajednice i autor knjige Jedan na jedan s Bogom. On je istaknuo kako mnogi vjernici žive kako treba, čine dobra djela, poslušni su, poštuju zapovijedi i sve je naigled dobro, ali opet imaju osjećaj da su daleko od Boga. Na vlastitom primjeru istaknuo je kako je spoznao da u svemu tome, trudeći se živjeti po Božjim zapovijedima, zapravo nije izgrađivao odnos s Bogom. Pristupamo molitvi kao cilju samom po sebi, molimo i tražimo, ali ne susretnemo se s Bogom jer nam srca nisu otvorena. Potrebno je s Bogom izgrađivati odnos, razgovarati s Njime, slušati ga, pjevati, slaviti. Činiti što god je naš osoban način, ali bitno je da je srce otvoreno za susret. Nakon nagovora bila je prilika za osobnu molitvu, nakon koje je uslijedilo misno slavlje. Tijekom oba nagovora bila je prilika za ispovijed.

Misno slavlje predvodio je don Damir Stojić, a koncelebrirao je vlč. Mario Žigman, studentski kapelan u Osijeku. U homiliji je don Stojić povezao sve ono što su Burum i Živković istaknuli u nagovorima. Govorio je o tome koliko je zahvalan na svome ocu, ali da je svjestan mnogih problema na tome području. Sve je potaknuo da razmisle o trenutku kada su u životu bili najradosniji jer su spoznali koliko ih netko ljubi, te istaknuo koliko je Božja ljubav veća od svih tih iskustava u životu: „Bog je naš milosrdni Otac koji je uvijek tu za svoju djecu. On je uvijek tu da svojoj djeci pruži podršku, da snagu i ljubav. U Njemu trebamo imati sliku Oca koji ljubi.“

Nakon mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje koje je predvodio don Stojić. Cijelu duhovnu obnovu animirao je slavljenički tim zajednice Božja pobjeda.