Na duhovnoj obnovi sudjelovala su obojica biskupa mons. Fabijan Svalina i mons. Đuro Gašparović zajedno s prezbiterima i  đakonima koji djeluju na području biskupije. Duhovnu obnovu predvodio je superior Rezidencije Družbe Isusove u Beogradu o. Marijan Steiner, DI.

Središnja misao duhovnog nagovora bila je „Bog je stvorio čovjeka ne iz potrebe, nego iz čiste ljubavi.“ Život, budući da dolazi od Boga, svet je dar koji traži zahvalnost i odgovorno prihvaćanje. Čovjekovo dostojanstvo ne temelji se na ljudskim zakonima ni dogovorima, nego na pozivu da se suobličuje svom božanskom Izvoru. U čovjeku je usađena čežnja za vječnošću, a način na koji danas živimo odlučuje o kakvoj ćemo vječnosti jednom svjedočiti.

Da bi postigao svoj konačni cilj, čovjek mora znati odabrati sredstva koja ga vode prema njemu. Oslobađajuća je spoznaja da nijedno stvorenje ne može ispuniti najdublju čežnju ljudskog srca – to može jedino Bog. Stoga je nužno učiti nenavezanost, onu Ignacijevu „indiferentnost“ koja nas čini slobodnima za Božju volju i otvorenima Duhu Svetomu. Nenavezanost nije ravnodušnost, nego duhovno iskustvo slobode i povjerenja, oslobađanje od navezanosti koje sputavaju i zatvaraju horizont prema Bogu, protumačio je o. Marijan.

Predavač je istaknuo i važnost slobode: ona znači sposobnost biranja, odlučivanja, opredjeljenja za dobro. Podsjetio je na riječi svetoga Augustina „Ili ljubav prema Bogu do zaborava sebe, ili ljubav prema sebi do zaborava Boga.“ Prava sloboda rađa se iz ljubavi koja nas usmjerava prema Bogu i bližnjima.

Posebno se razmatrala narav ljubavi. Premda je teško u potpunosti definirati, svatko iz iskustva zna što ljubav znači. Ona uključuje tri dimenzije: prisnost, strast – shvaćenu kao zanos i žar, a ne samo tjelesnu bliskost – te obvezu koja proizlazi iz odnosa. Ljubav podrazumijeva povjerenje i odgovornost za druge: ljudi mogu živjeti bez nas, ali mi ne možemo bez drugih, ma koliko nas ponekad umarali. Bog je ljubav koja se brine za svakoga od nas; ta ljubav ostaje postojana i kada je čovjek odbije, no ostaje na neki način „krnja“ jer ne može ostvariti puninu bez našeg odgovora, pojasnio je o. Marijan.

Vjera, istaknuo je predavač, obilježava čovjeka čak i kada se izjašnjava kao nevjernik. Ona je dar Božji, ponuđen čovjeku odozgor, dok je religija čovjekovo nastojanje da stupi u odnos sa Svetim. U tom se odnosu ostvaruje poziv svakog čovjeka: da dođe do punine života u Bogu za kojom srce čezne.

Nakon nagovora slijedilo je vrijeme za osobnu meditaciju, sakrament pomirenja te euharistijsko klanjanje.